Kad smo izvukli Nicu i Keln, teško da je neko realno mislio da ćemo proći grupu...sad kad smo je prošli ne valja nam što nismo bili prvi...
Ali...stvarno nije valjalo ovo večeras: sve nam se ,crtalo, da budemo prvi i mi opet zaseremo - kao i u većini slučajeva kada nam se ,otvara put, da u Evropi uradimo nešto više...
Koliko smo samo puta u našoj istoriji propustili priliku u Evropi koja nam se nudi... Koliko? Ja ću vam reći koliko. Svaki put.
Počevši od naših katastrofičnih uprava, preko trenera koji nisu uspevali da drže konce u rukama ili da nauče igrače šta je pravi fudbal, do fudbalera koji su se u to potpuno uklapali...
U redu je - premašili smo očekivanja, sa budžetom i timom koji je takav kakav je, teško da se i moglo više, teško i da je realno osvojiti ovu LK...ali opet...
već večeras smo mogli da obezbedimo da budemo među 16 najboljih timova tog takmičenja, a nismo... Da jesmo, uz neku sreću na žrebu, neko pojačanje, neku našu dobru igru, možda bismo ušli i među 8...a posle...ko zna... I, kad smo mi to poslednji put bili među 8 ili 4 najboljih u nekom UEFINOM takmičenju? A možda nam je baš ovo bila ta šansa?!
Samo što to mnogo više brine mene, nego što to brine ljude iz Partizana...
Samo što ću ja noćas zbog toga zaspati ko zna kad, a oni sigurno pre mene...
Prosto se zapitam kako je @Goran Tomić živ.
Pa...toliko sam gorkih pilula progutao uz Partizan, da sam verovatno, vremenom, postao imun na sva ta sranja i neuspehe koji nam se stalno dešavaju...i to češće nego što bi to iko normalan bio u stanju da podnese...a možda sam i davno umro, samo mi to još niko nije rekao, pa eto, još kucam po tastaturi...
Ali...više me ubija umiranje fudbala nego neki loš rezultat Partizana ili očekivanja koja nam Partizan ne ispuni... Bože moj, u fudbalu se pobeđuje ili gubi, protivnik može da bude bolji, jači, srećniji, tako to ide...
Ali ne možeš da ideš bez kurca na svadbu, kao što ne možeš da igraš fudbal ako se plašiš da ga igraš, ali za tako nešto
NAJMANJE su krivi igrači, a najviše taj prokleti srpski fudbalski mentalitet igranja bez rizika, igranja unazad, igranja na sigurno, igranja linijom manjeg otpora, i sve tako redom da te obično svaka Božija fudbalska ekipa od Arkitika do Antartika, em nadtrči, em od prvog do 90-og minuta igra na pobedu dok mi kalkulišemo, da l' je dosta bod ili gol, ili da nam i ne treba kup jer je nebitan, ili da se čuvamo za prvenstvo jer je važnije, ili da odložimo utakmicu jer smo umorni, itd...
Da se razumemo: SVAKI golman je nekada kiksnuo, i NIJE Popović glavna meta moje kritike, ali je dobar primer da pojasnim šta sam hteo da kažem...
U Zemunelu sam imao neku priču o tome kako mi fale golmani koji izleću na loptu umesto da se zalepe za liniju i čekaju da vide šta će biti, ali sam dobio odgovor da se njima savetuje da NE IZLAZE ako nisu sigurni...a kad ih tako učiš, naravno da NIKAD neće ni postati sigurni.
Ako igrače učiš da je uvek bolje igrati na sigurno i čuvati rezultat (i vratiti loptu unazad), NIKAD nećeš dosegnuti nivo i brzinu najjačih evropskih klubova i reprezentacija, jer ih tamo uče da što brže treba i da daš gol protivniku (ili 5 golova, ako si to u stanju).
Ako igračima usadiš u glavu strah od izgubljene lopte, umesto da ih naučiš driblingu, NIKAD više nećemo imati nekog novog Bobeka, Mocu, Mijata, Ćiru, Saleta, Moreiru...
Nekad su fudbal igrali hrabri ljudi, bez obzira koji je fudbalski rang bio u pitanju: golman je bio gospodar 16erca, bez obzira da li brani u selu ili igra pred 100 000 ljudi...bekovi i halfovi su jeli živu decu, desetke su bili dribleri, a napadači smrt za golmane a ne muve bez glave...
Pa kad naiđeš na jačeg, ti izgubiš, ali to ne znači da nisi pokušao da igraš ili da si se uplašio. U nekoj sledećoj utakmici ti budeš jači i pobediš.
Da, mnogo nam fali jača liga. Slovacko valjda nije među jačim timovima Češke, a večeras je bilo maltene kao da igramo derbi - 1:1 - nekako i uz tešku muku...
I da, nekada je bilo PRAVILO, golmane su UČILI da kad boksuju loptu, ta lopta treba da ode bar 15-16-20m dalje...
Već sam stavljao ovaj klip nekom prilikom, ali opet ću...jesu golmani sedamdesetih imali kikseve, promašaje, ali su pre tih kikseva mnoooogo situacija rešavali u svoju korist...
I nisu se plašili da ONI reše situaciju, bez da čekaju šta će da se desi. Zato su i bili golmani. Numero uno na dresu i čuvari gola velikih klubova velike lige. Reprezentativni kalibar. Nego mi je žao što skoro i da nema sačuvanih snimaka. Tek poneki minut Marića...nemam Svilara, Borotu, Janjuša...