Za mene je Partizan velika porodica velike istorije. A ko igra za ovaj dres mora da zna da mora uvek da da maksimum, prvi ja sa mojim drugovima. Kada me je zvao Partizan, tj trener i uprava, nisam znao da je Partizan porodica i religija. Znao sam sta Partizam meni moze da da kao coveku i igracu, da igramo Ligu Sampiona. Na nesrecu nismo uspeli. Svi smo dali sve od sebe, trener, uprava, igraci i pre svega navijaci. Znam da je time klub izgubio mnogo novca koji bi resio mnoge probleme, znam da je to gubitak za sve nas koji smo svi zajedno radili za veliki cilj a to je Liga Sampiona. Od kad smo ispali od Bate Borisova, nesto se pokvarilo, greskom mene mojih saigraca trenera i uprave, jer nismo vise jaki kao sto smo bili lada niko nije verovao sa cemo izbaciti Steauu, niko nije verovao da mozemo, ali pogurani od 40000 navijaca smo uspeli i ispisali nesto sto smo zeleli. Svi koji volimo Partizam moramo da budemo ujedinjeni, nema bacanja krivice. Trener je jedna velika osoba i jedan veliki trener, mi kao ekipa smo dobra ekipa, imamo iza nas veliku upravu, imamo veru u Boga i iznad svega nase velike navijace,naseg 12og igraca. U zivotu sam naucio da kada je poridica ujedinjena uvek ostvaruje ciljeve i stize daleko. I svaki njen clan i ponaosob. Bicemo prvaci i igracemo dobro u Evropi. Cujem da pricaju da je trener problem. Trener nije problem. On je veliki covek i trener i veliki Partizanovac, on obozava i zivi za Partizan, uz njega sam dok trpi sve kritike , jer mi treba zajedno da smo Partizan. Partizan je religija, ne treba pljuvati gde jedes i traziti krovca. Krivica i zasluga je svih i u dobru i u zlu. Mi treba hocemo pobedjivati uvek postovanje svima a pre svega mojoj ekipi, treneru upravi i navijacima. VB86