Frapantni su mi komentari ljudi koji su gledali ovu (i ovako važnu!!!) utakmicu, koji su (ako su iole normalni navijači Partizana) drhtali do samog kraja i onda posle pobede sednu za komp i ne bude im prva rečenica tipa "joj, pobeda, 3 boda velika kao Avala" (ili nešto slično), nego im prva rečenica bude "katastrofa, užas..."
confused:banghead
Idite bre u tri pičke materine, kako god da se zovete...
A sad malo insajderskih informacija oko sastava ekipa. SS je imao gotov (određen) tim, Vukićević je imao određen tim. Oba tima su se znala već u subotu prepodne. E, onda smo mi saznali za Vukićevićev tim (info smo dobili iz Vojvodininih internih redova, čisto i to da se zna..da se zna "da ne cveta nimalo cveće u njihovo preduzeće"
) i
promenili smo naš tim na 2 mesta. Ne sa 2 nova igrača, već sa samo jednim novim igračem (jedna zamena je bila u pitanju), dok je drugi igrač (koji je i ranije bio određen da igra) dobio jednu modifikovanu rolu (ulogu) u timu. O imenima nećemo, nije bitno...
Dakle već ovde smo poveli sa 0:1, a Markec je samo bio "produženi egzekutor" već u 2. minutu.
Celo prvo poluvreme je bilo taktički odlično odigrano. Ne zaboravite da smo pored 2 data gola imali još par jako ozbiljnih situacija. Oni sa druge strane imali samo jedan Abubakarov ozbiljan pokušaj kad je otišlo tik pored stative.
U drugom poluvremenu smo takođe taktički odlično stajali do gola (Babović imao odličnu poziciju za 0:3, pre toga i Šćepović levo iskosa, da je odmah šutirao!), ali je onda JEDNA DEBILNA GREŠKA (nikako nisam sto posto siguran ko je to sjebao pas, da li je to bio Lola, nekako mi se najviše čini da je bio on ali nisam siguran) sve promenila. Primiš gol, Stojke te onda vadi iz govana i spasava čist gol za 2:2, napred ne možeš više ni sekund da zadržiš loptu, odbrana ne može shodno tome ni sekund da predahne, napetost sve veća do kraja...ali izdržasmo nekako...
SS, moraš vraćati malog Džigija u ekipu. Još jedna tipična utakmica je ovo danas bila gde nam je falio igrač njegovih karakteristika (prodoran, a i znalac s loptom). Kad je izbila frka posle kad se Saša zamorio i morao napolje, a posle došao i primljen gol za 1:2 - morao je ući Džigi (da ga je bilo na klupi). Bilo je tako puno prostora, Džigi bi kao Brzi Gonzales po tim rupama špartao i jebao im kevu...Ne može to kilavi Babović da odradi...Uvođenje Jovančića kapiram jer je on tip igrača koji ume da se naguzi, da se zagradi, da zadrži loptu (što je bio primaran cilj)...ali, nije mu išlo, on to inače ume mnogo, mnogo bolje...a nama je to bio najveći problem...to što nismo umeli malo duže da zadržimo loptu, da isprovociramo faul, da nam odbrana predahne, da njihov elan splasne, da sekundi prođu, da se meč umrtvi, da sve prođe do kraja sa mnogo pošteđenijijm živcima za sve nas...
P.S.
Pičkice ljaberske made in NS, sestrice-droce originalne droljetine iz Beograda, nisam vas zaboravio, znam da vam dugujem pisamce utehe, dobićete ga...najkasnije do ujutro, a verovatnije sad u toku noći...