O kupu par reči, jer je tema zatvorena...
Sve kao i prošle godine.
Lokacija ista, suđenje isto, stav države prema našem klubu isti, odnos broja navijača u hali isti, i na derbiju i u ostalim utakmicama - navijaju protiv "stranog tela".
Jedino što je drugačije je što imamo drugu trenerčinu i što smo ih otresli.
Sve što je bilo sada trebalo se desiti prošle godine. Tako je sve mirisalo da ćemo ih još tad iseći, da ćemo još tad udariti rezultatski na taj projekat, da ćemo ih još tada ućutati. Prošla je godina, oni kokodaču, gledaju Evroligu i žive u svom ciganskom svetu, misleći da su odlaskom generala DV u Francusku stavili tačku na crno-beli svet kako su nazvali tu misiju.
Ipak, u ABA ligi Džile ih vraća u realnost na jedan-dva dana gde su se ukenjali čak se taj njihov strah mogao čitati na internetu. Mogao sam to gledati iza svakog ugla mog malog gradića i slušati njihove pričice sa bojažljivim tonom o tome kako je Džile "pojeo Duleta" pa je toliko debeo, kako ironično govore da uzima Partizan kup i prvenstvo, kako objašnjavaju da bi se Partizan fuzionisao sa nekim klubom kao što su i oni i uveravaju da pošto se nismo vuzionisali to je isto kao da jesmo - jer bi smo se fuzionisali... I tako je priča trajala par minuta dok na pitanje žele li završiti kao poster na zidu nisu imali odgovor. Čekao sam ih u Čairu, hiljade takvih sam čekao. Jeb'o ih Vučić u dupe.
A u Čairu, muk. Crno-beli gaze FMP, 16 razlike i pogledi SNS mandova i cigana koji su ko zna kako ušli i sede. Isti oni, pružiše podršku Filipu Čoviću i udariše jak aplauz koji zvučaše kao mržnja a ne poklič i želja za pobedom. Pogledi su im bili puni mržnje prema crno-belom, zle pakosti, sve to ukrašeno sa manjom dozom inteligencije, jer kada bi ih bilo ko pitao "čemo to?" odstao bi bez odgovora od istih, ali odgovor je jasan - to su cigani.
Zadnji napad FMP-a a pijuni se ponadaše, oko mene u parteru iza koša sve cigan do cigana. Skočih, razdrah se, oterah ih, vidimo se u polufinalu.
Polufinale priča za sebe. Još sam pod utiskom. Jedva uđosmo, opet parter i opet sve cigani okolo, hala prepuna njih. 60% sigurno oni, možda i više. U parteru iza koša 5 partizanovaca. Počinje meč i oni vode 5-6 poena razlike, a ovi od iznad pevuše sebi u bradu "indija pakistan" sa onim vražjim osmejkom, onim pakosnim, mržnje punim, znajući da je pakt sa sudijama, državom sklopljen odavno, i očekujući da zabodu mač pravo u grudi crno-belom svetu. Šta se onda dešava?
Ljudi... kakva igra... kakva odbrana. Koprivica je odučio Cilbesa a i Džons. Odbrana kao nekad. Nisam mogao da poverujem. Džile... ah kako je taj vodio utakmicu. Na par metra od mene je bila naša klupa i sve vreme sam pratio Džileta. Kako taj zna šta radi. Mogu i par primera šta je kada rekao, on sve što je rekao igračima oni su odigrali i imali rezultat toga. Kako je smirivao ekipu na kraju. Hala vrije, oni se približiše na 7 ili 6 a Džile kao da je to sto puta do sada radio. Gledajući njega dok to radi, osećao sam se sigurno. Kao da je moj Partizan u sigurnim rukama. Plašio sam se onog gore pomenutog pakta, a Džile kao da ih ne vidi, kao da ima samo jedan cilj pred sobom i baš ga briga za sve ostalo. Njegov pogled ka semaforu, pa u parter. Kao da govori toj petorici što navijaju za crno-bele "ej ljudi, opušteno, znam šta želite, samo opušteno".
Cigani muk. Ćutanje od druge četvrtine do kraja. Hala se trese. Kao da smo u Pioniru na Partizanovoj evroligaškoj. Kakva sinergija navijača i igrača. Kakvo zajedništvo. Nešto što nije moglo da dođe na površinu prošle godine. Falilo je možda neke pozitivne energije, u stvari mislim da je pritisak bio glavni razlog, teret. Sada nije.
Ćutali su cigani, oćutaše i ispratismo ih iz hale. Onda više nije bilo ničeg negativnog. Bilo je lepo navijanje i pozdrav sa igračima.
Sutradan, veći pritisak na nas nego na Megu. Opet kao protiv FMP-a, ima publike što navijaju protiv. Ipak 90% hale crno-belo. Imali smo ih. Dogovor je bio da se šutira na kraju, jer su se Vanja i Edo dogovarali o tome ko preuzima šut. Video sam to, tako da nije Edo uzeo šut sam, kako se pisalo na forumu, već je bio dogovor. Promašuje Edo, promašuje i drugi put, i vidli smo šta se desilo. Niko ne zamera momcima. Nema veze, bre. Ej, ljudi, da li ste svesni kako smo ispratili državni projekat nazad?
Vidim na forumu ima nezadovoljnih, ali slušajte, da ste bili u hali i videli sve to u subotu, pa i petak i nedelju, ne bi ste bili ljuti na igrače. Oni su junaci, i oni i ceo stručni štab, i Džile. Doći na takav vruć teren, u takvoj okolini, ošamariti ih samo tako... I to zadnja dva derbija. Bravo momci. Bravo Džile. Bravo crno-beli.
Odlična uvertira za fudbalski derbi. Verujem da će se ova energija preneti na JNA. Ajmo i tamo da ih otkinemo, ajmo u našu "predizbornu kampanju" protiv sistema!