Sinoć je jako teško bilo uopšte iole trezveno razmišljati, utrnu ruke, razum se raspusti, koliko god nas ovi fascinantni ljudi iz KKP naviknu na silna čudesa, opet čovek iznova doživi to ludilo, koje nam samo oni u ovom realnom životu mogu prirediti.
Putpuno mi je nepojmljivo da neko sinoć može nalaziti manu ovom podvigu, i traži ono loše što je bilo u našoj igri, zato su najbliskiji meni bile one škrabotine, kao izliv potpunog emotivnog ushićenja, ili ti delirijuma u koji sa nas ljudi iz KKP-a opet utovarili.
Nikada neću razumeti osporavanje nečijih potreba da pored svega ovoga što nas okružuje, i toliko nepravdi sa kojima se svakodnevno susreću, imaju želju i potrebu da barem u jedno veruju da je to ona prava vrednost koja ih nikada neće izneveriti, pa i kada dođu porazi... te zato imaju bezrezervnu podršku prema klubu, koja je naravno stasala posle nebrojano puta činjeničnih dokaza . Ta pošto-poto porteba kritizerstva(kao da svako od nas kada izgubimo ne želi da podeli razmišljanja, koji su razlozi što smo izgubili) dovodi do totalnog besmišlja, samodovoljnosti da se kaže: ja sam taj prvi koji je upozorio(iako je milion prethodnih puta bilo dokazano besmisleno), obično završe kao i svi kritičari poput Dragana Kremera, koji je postao toliko nebitan da vremenom sve više podseća i liči na Beni Hila.
Jednu stvar ne bih mogao sinoć da izdvojim pa da me muče do iznemoglosti, ne mogu izabrati najboljeg igrača, pored onakvog pokera asova, koji nam je izmamio ovaj pobednički i ponosni sjaj u očima, greota je nekog od njih izdvojiti, jer sinoć (apsolutna nije fraza) jedan bez drugog, trećeg i četvrtog, ne bi toliko vredeo niti značio.
Naravno da ovo nije kraj, samo smo došli u poziciju koju smo svi priželjkivali pred ovo predzadnje kolo, da budemo sami krojači svoje sudbine, a da nam spolja zavisi, od ni manje ni više nego od čačanskg namćora, kojem srce svakog dana kuca u crno-belom ritmu, pri tome ne treba zanemariti i ostalo grobarsko prisustvo na njihovoj klupi u vidu Androića i Jahovića.
Večeras se pokazalo da je besmisleno bilo razimšljati da će jedna ekipa koja je uložila ogroman novac pustiti protivnika, ili odigrati bez motiva rekreativno, kada je svaka utakmica u ovome takmičenju za ekipu kao što je Budiveljnik bitna, koja tek treba da stvori neki svoj renome u evroligi.Svakako treba pozdraviti sjajnu utakmicu raspalog litvanca poljskog roda Dariusa Lavrinoviča, koji inače sa svojih 35 godina samo protiv Partizan može da igra.
Kako god, po ko zna koji put nam je KKP priuštio ogromnu sreću i zadovoljstvo, i ovako nesavršeni u ovom savršenom svetu, pokazali da ipak ima razloga verovati im i podržavati ih.