Hvala Žocu što se vratio. Ova situacija me podseća na čoveka koji je zaradio veliki kapital, stekao ogromno iskustvo i znanje, koji sutra može kupiti jahtu i otići na pecanje, ali mu harizma ne dozvoljava da prosto samo pasivno uživa u penziji. Umesto toga, želi postići nešto mesijski i jedinstveno.
Čovek sakupio sav stečeni kapital i umesto da kupi jahtu i svima kaže "odužio sam svoje", odlučuje da sav stečeni kapital iskoristi u stvaranje večne ostavštine upravo u svom Partizanu. Ako je reč o kupovini trenažnog centra za KK Partizan a preko JSD Partizan /verovatno iz nekakvih formalnih razloga/, onda smo zaista na početku stvaranja nove istorije košarke na čelu sa Željkom Obradovićem.
Zamislimo nekakvu Akademiju košarke na čijem je čelu Žoc uz Raškovića i Savića u menadžerskom delu, uz formalno i/ili neformalno uključivanje Duška Vujoševića, Novice, možda Bodiroge i ko zna koga još, dok je Kića tu na 10 metara i iz nekakvog bifea čisto svog zadovoljstva radi, sve to posmatra.
Zamislimo najveće mlade talente REGIONA i EVROPE koji dolaze u Partizanovu akademiju sa svojih 15-16 godina, gde u svojih 18-19 oni najbolji dobijaju priliku u prvom timu i EL, koji odlaze sa 21-23 godine u NBA uz klauzulu o otplati školovanja u toj akademiji. Pri tome ne računam otkupnu klauzulu koju plaća sam NBA klub kada kupi igrača. Dakle, ovde posebno mislim na otkup "školarine".
Ako je zalizani mogao da pravi biznis sa Megom, zamislite kakav biznis i na kom nivou mogu da rade to isto /samo bolje/ Žoc, Rašković i Savić u KK Partizan? Enormno jaka stvar! Mega i FMP mogu slobodno sami da se zatvore /manje će da ih boli/. Zamislite školu košarke sa izrazito takmičarskom ambicijom uz OGROMNU navijačku podršku po čitavoj Evropi /o domaćem terenu da i ne govorimo/. Svako ko jebeno makar jednom uzme košarkašku loptu u ruke i pomisli da bi mogao biti košarkaš, prvo će da prođe kroz našu školu.
Ovo se desi kada ti je smor raditi po svetu, kada imaš muda i znanje da se time baviš u svojoj kući odrešenih ruku, uživaš sa svojim prijateljima u dobroj domaćoj hrani a istovremeno obezbeđuješ i sebi i čitavom nizu ljudi veoma fin i unosan posao. Partizan dobija titule, status i položaj koji mu pripadaju po svojoj tradiciji, imaš novac i zasluženi status božanstva.
Pri čemu se ovde ne radi o planovima u perspektivi, već se zasuču rukavi i radi odmah i sada. Dalje, nema kupovine termina već ti je dvorana dostupna 24/7 uz sve prateće sadržaje. Na pomolu je košarkaški teleoptik pod dirigentskom palicom Obradovića. Ako je izvesno da se već od naredne sezone TAKMIČIMO u EL sa prvim timom /a mislim da jeste, na ovaj ili onaj način/, mislim da se na scenu vraćamo u velikom stilu, jači nego što smo ikada bili.
Ono što je Bolitijeri za tenis, to će Partizan da bude za košarku sa Obradovićem na čelu parade!