Partizan.net - Forum navijača Partizana
Dobrodošli na najveći i najstariji Forum Navijača Partizana!
Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu
Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net
Napred Partizan!
Žoc: Zauvek ću pamtiti Istanbul '92
http://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2014&mm=12&dd=25&nav_id=940594
http://www.b92.net/sport/kosarka/vesti.php?yyyy=2014&mm=12&dd=25&nav_id=940594
Silvija Mizdrak
Grobarčina
Ajoj, isti Ljuba Moljac... 
souly
Početnik
- Учлањен(а)
- 30.09.2014
- Порука
- 47
- Reaction score
- 20
Kićo i Ćosić su najveći
Petrović vs. Kićanović
Ovo će biti gusto. Ako je Dražen tu negdje sa Dalipagićem, svojevremeno prvim igračem Evrope i u isto vrijeme drugim najboljim igračem Partizana, kako će biti sa Kićom koji je uvijek bio alfa i omega Partizana i također prvim igračem Evrope. Prvo, Dražen Petrović je izravni nasljednik Kićanovića na mjestu najboljeg beka Jugoslavije (obojica uglavnom igrali poziciju 2, iako su oba igrali i playa kad je trebalo) i smatram da je od njega pokupio pregršt dobrih i poneku lošu osobinu. Njihova finta glavom i naskok u centar reketa izgledaju gotovo identično dok koševima pune konto protivnika. Obojica su jaki na dodavanju. Dražen je nešto viši, kondiciono i tehnički napredniji, za njegovu slavu su zaslužni brojni uspješni pokušaji za tri poena; Kićanović nikad nije pogodio tricu; umirovio se ‘84, istog ljeta kada je pravilo uvedeno. Obojica su bili supertalenti - Dražen je sa 18 godina vukao Šibenku do naslova (zamalo) i bilježio oko 25 koševa u prosjeku. Kićanović je sa 19, stavljao gotovo 30 po tekmi u svojoj debitantskoj sezoni u Borcu iz Čačka! Dražen je ‘86 godine, sa samo 21 godinom i 8 mjeseci bio MVP Svjetskog prvenstva (bronca), Kića je sa nepunom 21 godinom bio MVP Svjetskog prvenstva ‘74 (srebrna medalja).
Reprezentacija:
Kićanović je u svom debiju za reprezentaciju osvojio zlato na EP ‘73, Dražen (i Kićo je bio u repki, posljednji put) tek 7. mjesto na Eurobasketu ‘83. Kićanović je u 11 godina sa reprezentacijom osvojio 10 medalja na velikim takmičenjima, Dražen je u 9 godina sa reprezentacijom bivše države i Hrvatske, osvojio 7 medalja. Kićanović 5 zlata, Dražen 2. Obojica su imali briljantnih trenutaka u dresu sa državnim grbom. Petrović ima bolji prosjek poena u reprezentaciji, Kićanović je uspješniji. Kićo ima olimpijsko zlato i srebro, Dražen dva srebra i broncu. Obojica su bili svjetski prvaci. Obojica su bili evropski prvaci sa timom SFRJ (Kićanović triput, Dražen jednom).
Prednost: Kićanović
Prvenstvo:
Kićanović je triput vodio Partizan do tri titule u domaćem prvenstvu, a umalo je i Pepeljugu iz Pesara promovirao na talijanski pijedesetal ‘82. Scavolini je ostvario najbolji skor u regularnom dijelu sezone, ali je “popušio” finale playoffa protiv Olimpije iz Milana. Zanimljivo je da je Kićo donio naslov Partizanu gotovo sam u sezoni ‘79 - najvećom pomoći mu je bio Miško Marić, inače sasvim solidan centar, ali ništa više - i još jednom ‘81, kada je sjajno odigrao talentirani Boban Petrović, a vrlo solidno Marić, Todorić i Pešić. To je bila sezona kad je Kićanović nevjerojatno razigrao tim, žrtvujući svoje brojke do maksimuma, što kod Dražena u Ciboni nisam baš primjećivao. Dražen je u periodu Cibone imao puno jači tim i dužu klupu no Partizan u svoje vrijeme, ali je umjesto tri uzastopna, osvojio samo jedan naslov.
Prednost: Kićanović
Eurokupovi:
Kićanović i Jerkov su ‘83 sa Scavolinijem postali prvom dvojicom domaćih košarkaša sa po 3 naslova u evropskim kupovima. Zatim je više sjajnih igrača Cibone osvojilo 4 evropska pehara. Dražen ih je prešišao ‘89, uzevši četvrti pehar, a još davno prije toga, podigao je i dva Kupa Šampiona. Zanimljivo je da, iako je Kićo osvojio 3 prvenstvena naslova, samo jednom je dobio priliku igrati u Kupu Šampiona (‘80 je bio u JNA, ‘82 igrao za Scavolini). Dražen je u Kupu Prvaka nastupio dvaput sa Cibonom i dvaput ga osvojio, temeljeći svoju vječnu slavu baš na predstavama u ovom takmičenju. Ovo se čini glavnom razlikom u njihovim karijerama - Kićanović nije čak uvršten niti među 50 osoba koje su najviše doprinijeli Euroligi (ali možda ne samo zbog toga, Kićo je bio čudna biljka...), a tamo se našle osobe koje ne mogu, ni uz najveće poštovanje, peškirče da mu pridrže. Bilo kako bilo, Dražen rula.
Prednost: Petrović
Imidž:
Svi na kugli zemaljskoj znaju tko je Dražen Petrović. Tko je Kićanović uopšte? Iako u njima vidim gotovo identične manijake opsjednute pobjedama i vlastitim dostignućima, iako u Draženu vidim Kiću bez brkova, drugi ljudi možda ne vide te sličnosti. Moraću da čekiram svoju dioptriju. I memoriju dakako. Obojicu pamtim kao prilično incidentne igrače. Imam dojam da su ih obojicu dosta tukli i za organe vukli, a oni kratkog fitilja... Dražena sam možda malo više gledao, ali u “napasavanje” Kićinih lakata sam se uvjerio preko brojnih video snimki u posljednje vrijeme. Draženova međunarodna karijera je počela, a Kićanovićeva završila - incidentom - poznatom makljažom na Eurobasketu ‘83, u kojoj je stara generacija sišla sa trona, a Draženova još nije bila sposobna za neke domete. Ipak...
Prednost: Petrović
007:
Kako je Petrović dobio Dalipagića u ovom segmentu, moram malo detaljnije usporediti ovu dvojicu igrača, gotovo istih pozicija, gotovo identičnih predispozicija i životne škole košarke. Ići ću konkretno po najvećim tekmama i takmičenjima: Dražen Petrović zaslužuje 007 masterclass na sljedećim poljima - 1. Šibenka-Bosna ‘83 (što dodati) 2. trostruku krunu Cibone u sezoni ‘85 3., 4., 5., 6. naslovi u evropskim kupovima, 7. Svjetsko prvenstvo u Španiji ‘86 (bronca i MVP naslov) 8. Eurobasket u Zagrebu ‘89 9. SP u Argentini ‘90 10. Olimpijadu u Barceloni i 11. kup SFRJ ‘86. Negativne poene mu dajem - po jedan za svako promašeno prvenstvu (u startu sam htio dati samo dva minusa za tri promašaja s Cibonom, ali nakon što ponovo pogledah utakmicu polufinala playoffa ‘88 protiv Partizana, Draženov oproštaj sa Cibonom i 0-9 trojke, odlučih staviti minus za svako promašeno prvenstvo sa Cibosima), još dva minusa dolaze za finale Španjolskog prvenstva i finale NBA ‘90 (nema veze što nije igrao puno, nije odigrao ništa). Draženu nisam niti jednu reprezentativnu akciju stavio kao minus iako se znalo desiti da ne briljira - nikad nije odigrao izrazito loše. 11 minus 5. Dražen Petrović ima 6 poena na 007 ljestvici.
Kićanoviću pribrajam bodove za tri domaća prvenstva i tri evropska Kupa. Svako natjecanje nosi po bod, Kićo svaki put kolosalan. Čak 4 trofeja osvaja bez pomoći Dalipagića. Znači 6 bodova. Neću ga nagraditi bodom za zlatni debi ‘73 sa seniorima (nije niti igrao neku važnu ulogu), niti za juniorska i kadetska zlata, ali poene će zaraditi za MVP naslov Svjetskog prvenstva ‘74 i finale Eurobasketa u Beogradu ‘75, gdje je nezaboravan. Deveti 007 poen zaslužuje za odbojku sa Slavnićem i zlato na EP ‘77, a deseti za zlato na SP ‘78, gdje je njegova trka sa Dalipagićem za najboljeg “amaterskog” košarkaša svijeta dosezala neslućene vrhunce. 11. bodom je Olimpijsko zlato ‘80. Ajmo malo o minusima. Neću stavljati kao minus gubitak u finalu Kupa Koraća ‘74, jer se u stvari radilo o ogromnom uspjehu Partizana kao kolektiva, a neću računati niti podbačaj u prvenstvu ‘77 (ako je treće mjesto, tijesno iza sjajnih Bosne i Jugoplastike neuspjeh). Optužit ću ga za Kup Šampiona u sezoni 1976-77 (možda ni krivog, ni dužnog, ali eto), direktan gubitak domaće titule ‘78 u srazu s Bosnom, sličan podbačaj sa Scavolinijem ‘82, te za debakl na Eurobasketu ‘83. 11-4=7. Još ću Kići oduzeti bod jer je bio jednim od manje popularnih košarkaša bivše države, a još jedan ću mu oduzeti jer moj komšija insistira da je Kićo četnik (ja ovo ipak pišem za svojim radnim stolom u Zagrebu). Eto, Kićanović sad ima 5 bodova na 007 skali. Jao, zaboravio sam da je Kićo bio MVP Eurobasketa ‘81, gdje je Jugoslavija srebrna i najbolji strelac i član najbolje petorke Svjetskog prvenstva ‘82 u Kolumbiji (bronca). Na oba natjecanja bio je prvim igračem repke. Ne mogu mu to uzet za zlo. Draženu onda dajem bonus bod zbog tragedije koja je uskratila još poneki nezaboravni moment, Kići dajem bod za uzdizanje prosječnog Scavolinija do trofejnog kluba, Draženu bod za globalnu popularnost.... Za milimetar u fotofinišu...
Prednost: Kićanović
STATS:
Borba dobija na intenzitetu. Usporedićemo najznačajnija fakta. Obojica su bili koš-geteri tako da je logična usporedba direktnih brojki. Dražen Petrović je tokom karijere igrao i za reprezentaciju Jugoslavije i za reprezentaciju Hrvatske. Kombinirano je odigrao 175 susreta i ubacio 3832 poena, što daje rekordan prosjek od 21.9 koša po utakmici (samo za SFRJ je ostvarivao koš manje). Kićanović je na znatno nižih 15.6. Dražen je u dresu reprezentacije Jugoslavije dvaput igrao pored Dalipagića kao druge streljačke opcije, Kićanović čak 11 puta. Otud valjda tolika razlika, uz nepostojanje šuta za tri poena kod Kićanovića. Činjenicom je da su sjajnim strelcima bili i Delibašić, Skroče, Varajić, Šolman, Plećaš... u nekim aspektima ravnopravni ovoj dvojici. Draženovom reprezentativnom prosjeku blizu je samo Radivoj Korać.
Statistike prosjeka koševa sa velikih natjecanja:
Olimpijske igre:
22.0 DALIPAGIĆ Dražen
20.3 KIĆANOVIĆ Dragan
20.0 PETROVIĆ Dražen
Svjetska prvenstva:
22.4 RAĐA Dino
21.2 PETROVIĆ Dražen
19.6 KIĆANOVIĆ Dragan
Evropska prvenstva:
24.9 KORAĆ Radivoj
23.1 PETROVIĆ Dražen
16.3 KIĆANOVIĆ Dragan
Veća razlika u korist Dražena je na evropskim prvenstvima - Kićanović je na svom prvom igrao malo, a na posljednjem loše. Ako pogledamo najbolja natjecanja, vidjet ćemo da su Kićanović i Dalipagić bili najefikasnijim duetom u reprezentaciji. Na Olimpijskim igrama u Moskvi, ostvarili su kombinirano 48 poena po susretu, što je bilo čak 46.6% koševa repke. Dražen je svoj maksimum u reprezentativnom duetu imao sa Žarkom Paspaljem na Eurobasketu ‘89 kada su kombinirano stavili 43.8 koševa (Dražen 30, Paspalj 13.8), što je bilo točno 43.3% posto koševa reprezentacije. Zaključak? Kićanović i Dalipagić su zajedno ofenzivno bili jači no Dražen i bilo koji njegov partner u repki.
Već smo spomenuli Draženova postignuća i rekorde u evropskim natjecanjima. Njegov ukupan prosjek u međunarodnim takmičenjima je gotovo 30 koševa po susretu, dok je to kod Kićanovića oko 26 koševa. U biti vrlo izjednačeno, ako uzmemo u obzir Kićinu koegzistenciju sa Dalipagićem i starija pravila. Dražen je u četiri finala koja je osvojio (tri sa Cibonom i jedno sa Realom) imao zastrašujuć prosjek od 37 koševa po susretu. Kićanović sa svojim prosjekom od 35 u tri pobjednička finala, nije puno zaostajao. Dražen je pogodio 47 od 93 šuta iz igre (50.5%) u svoja 4 pobjednička finala Eurokupova, dok je Kićanović u svoja 3 gađao monstruoznih 42-62, što je neviđenih 67.7% iz igre. Kićanović je inače kroz karijeru bilježio postotak šuta iz igre od 60%, što kod bekova nije viđeno prečesto (da li uopće).
U prvenstvu SFRJ, Dražen Petrović bilježi gotovo 26 poena po susretu, Kićanović 28.5. Dražen bi zasigurno bio na 30 da nije bilo prve dvije sezone sazrijevanja u Šibenci, dok bi Kićanović sa pravilom 3 poena također sasvim sigurno “uvaljao” preko 30.
Najbolji prosjek koševa u prvenstvu bivše Jugoslavije:
33.8 Radivoj KORAĆ
28.5 Dragan KIĆANOVIĆ
26.9 Radmilo MIŠOVIĆ
26.8 Nikola PLEĆAŠ
26.75 Dražen DALIPAGIĆ
25.95 Dražen PETROVIĆ
Što se ostalih segmenata igre tiče, obranu su igrali podjednako. Dobro ili slabo, to je već pitanje duha vremena i sistema koji su vladali u to vrijeme. Obojica su znali razigrati ekipu i pretvoriti se u sjajne dodavače kad je trebalo. Možda malu prednost dajem Kićanoviću, koji je ipak češće bio u službi kolektiva. U njegovo vrijeme dodavanja se nisu baš pretjerano brojala iako je padalo više koševa no danas, a ako i jesu, onda su se računale samo asistencije na “zicere”, tako da je broj od 7-8 asistencija po susretu (po današnjim mjerilima), potpuno realan, koliko god to izgledalo napuhano. Klasičnih 3 i kusur skokova prosječno obojica. Dražen 21.4 koša tokom cijele karijere, Kićo 22.7. Dražen - bolje kondiconiran i utreniran, veći, jači, koncentriraniji; Kićanović - mekše ruke, neozbiljniji, nepredvidljiviji. Povuci, potegni, tu ti ga neđe izađe...
Prednost: neriješeno
Petrović vs. Kićanović
Ovo će biti gusto. Ako je Dražen tu negdje sa Dalipagićem, svojevremeno prvim igračem Evrope i u isto vrijeme drugim najboljim igračem Partizana, kako će biti sa Kićom koji je uvijek bio alfa i omega Partizana i također prvim igračem Evrope. Prvo, Dražen Petrović je izravni nasljednik Kićanovića na mjestu najboljeg beka Jugoslavije (obojica uglavnom igrali poziciju 2, iako su oba igrali i playa kad je trebalo) i smatram da je od njega pokupio pregršt dobrih i poneku lošu osobinu. Njihova finta glavom i naskok u centar reketa izgledaju gotovo identično dok koševima pune konto protivnika. Obojica su jaki na dodavanju. Dražen je nešto viši, kondiciono i tehnički napredniji, za njegovu slavu su zaslužni brojni uspješni pokušaji za tri poena; Kićanović nikad nije pogodio tricu; umirovio se ‘84, istog ljeta kada je pravilo uvedeno. Obojica su bili supertalenti - Dražen je sa 18 godina vukao Šibenku do naslova (zamalo) i bilježio oko 25 koševa u prosjeku. Kićanović je sa 19, stavljao gotovo 30 po tekmi u svojoj debitantskoj sezoni u Borcu iz Čačka! Dražen je ‘86 godine, sa samo 21 godinom i 8 mjeseci bio MVP Svjetskog prvenstva (bronca), Kića je sa nepunom 21 godinom bio MVP Svjetskog prvenstva ‘74 (srebrna medalja).
Reprezentacija:
Kićanović je u svom debiju za reprezentaciju osvojio zlato na EP ‘73, Dražen (i Kićo je bio u repki, posljednji put) tek 7. mjesto na Eurobasketu ‘83. Kićanović je u 11 godina sa reprezentacijom osvojio 10 medalja na velikim takmičenjima, Dražen je u 9 godina sa reprezentacijom bivše države i Hrvatske, osvojio 7 medalja. Kićanović 5 zlata, Dražen 2. Obojica su imali briljantnih trenutaka u dresu sa državnim grbom. Petrović ima bolji prosjek poena u reprezentaciji, Kićanović je uspješniji. Kićo ima olimpijsko zlato i srebro, Dražen dva srebra i broncu. Obojica su bili svjetski prvaci. Obojica su bili evropski prvaci sa timom SFRJ (Kićanović triput, Dražen jednom).
Prednost: Kićanović
Prvenstvo:
Kićanović je triput vodio Partizan do tri titule u domaćem prvenstvu, a umalo je i Pepeljugu iz Pesara promovirao na talijanski pijedesetal ‘82. Scavolini je ostvario najbolji skor u regularnom dijelu sezone, ali je “popušio” finale playoffa protiv Olimpije iz Milana. Zanimljivo je da je Kićo donio naslov Partizanu gotovo sam u sezoni ‘79 - najvećom pomoći mu je bio Miško Marić, inače sasvim solidan centar, ali ništa više - i još jednom ‘81, kada je sjajno odigrao talentirani Boban Petrović, a vrlo solidno Marić, Todorić i Pešić. To je bila sezona kad je Kićanović nevjerojatno razigrao tim, žrtvujući svoje brojke do maksimuma, što kod Dražena u Ciboni nisam baš primjećivao. Dražen je u periodu Cibone imao puno jači tim i dužu klupu no Partizan u svoje vrijeme, ali je umjesto tri uzastopna, osvojio samo jedan naslov.
Prednost: Kićanović
Eurokupovi:
Kićanović i Jerkov su ‘83 sa Scavolinijem postali prvom dvojicom domaćih košarkaša sa po 3 naslova u evropskim kupovima. Zatim je više sjajnih igrača Cibone osvojilo 4 evropska pehara. Dražen ih je prešišao ‘89, uzevši četvrti pehar, a još davno prije toga, podigao je i dva Kupa Šampiona. Zanimljivo je da, iako je Kićo osvojio 3 prvenstvena naslova, samo jednom je dobio priliku igrati u Kupu Šampiona (‘80 je bio u JNA, ‘82 igrao za Scavolini). Dražen je u Kupu Prvaka nastupio dvaput sa Cibonom i dvaput ga osvojio, temeljeći svoju vječnu slavu baš na predstavama u ovom takmičenju. Ovo se čini glavnom razlikom u njihovim karijerama - Kićanović nije čak uvršten niti među 50 osoba koje su najviše doprinijeli Euroligi (ali možda ne samo zbog toga, Kićo je bio čudna biljka...), a tamo se našle osobe koje ne mogu, ni uz najveće poštovanje, peškirče da mu pridrže. Bilo kako bilo, Dražen rula.
Prednost: Petrović
Imidž:
Svi na kugli zemaljskoj znaju tko je Dražen Petrović. Tko je Kićanović uopšte? Iako u njima vidim gotovo identične manijake opsjednute pobjedama i vlastitim dostignućima, iako u Draženu vidim Kiću bez brkova, drugi ljudi možda ne vide te sličnosti. Moraću da čekiram svoju dioptriju. I memoriju dakako. Obojicu pamtim kao prilično incidentne igrače. Imam dojam da su ih obojicu dosta tukli i za organe vukli, a oni kratkog fitilja... Dražena sam možda malo više gledao, ali u “napasavanje” Kićinih lakata sam se uvjerio preko brojnih video snimki u posljednje vrijeme. Draženova međunarodna karijera je počela, a Kićanovićeva završila - incidentom - poznatom makljažom na Eurobasketu ‘83, u kojoj je stara generacija sišla sa trona, a Draženova još nije bila sposobna za neke domete. Ipak...
Prednost: Petrović
007:
Kako je Petrović dobio Dalipagića u ovom segmentu, moram malo detaljnije usporediti ovu dvojicu igrača, gotovo istih pozicija, gotovo identičnih predispozicija i životne škole košarke. Ići ću konkretno po najvećim tekmama i takmičenjima: Dražen Petrović zaslužuje 007 masterclass na sljedećim poljima - 1. Šibenka-Bosna ‘83 (što dodati) 2. trostruku krunu Cibone u sezoni ‘85 3., 4., 5., 6. naslovi u evropskim kupovima, 7. Svjetsko prvenstvo u Španiji ‘86 (bronca i MVP naslov) 8. Eurobasket u Zagrebu ‘89 9. SP u Argentini ‘90 10. Olimpijadu u Barceloni i 11. kup SFRJ ‘86. Negativne poene mu dajem - po jedan za svako promašeno prvenstvu (u startu sam htio dati samo dva minusa za tri promašaja s Cibonom, ali nakon što ponovo pogledah utakmicu polufinala playoffa ‘88 protiv Partizana, Draženov oproštaj sa Cibonom i 0-9 trojke, odlučih staviti minus za svako promašeno prvenstvo sa Cibosima), još dva minusa dolaze za finale Španjolskog prvenstva i finale NBA ‘90 (nema veze što nije igrao puno, nije odigrao ništa). Draženu nisam niti jednu reprezentativnu akciju stavio kao minus iako se znalo desiti da ne briljira - nikad nije odigrao izrazito loše. 11 minus 5. Dražen Petrović ima 6 poena na 007 ljestvici.
Kićanoviću pribrajam bodove za tri domaća prvenstva i tri evropska Kupa. Svako natjecanje nosi po bod, Kićo svaki put kolosalan. Čak 4 trofeja osvaja bez pomoći Dalipagića. Znači 6 bodova. Neću ga nagraditi bodom za zlatni debi ‘73 sa seniorima (nije niti igrao neku važnu ulogu), niti za juniorska i kadetska zlata, ali poene će zaraditi za MVP naslov Svjetskog prvenstva ‘74 i finale Eurobasketa u Beogradu ‘75, gdje je nezaboravan. Deveti 007 poen zaslužuje za odbojku sa Slavnićem i zlato na EP ‘77, a deseti za zlato na SP ‘78, gdje je njegova trka sa Dalipagićem za najboljeg “amaterskog” košarkaša svijeta dosezala neslućene vrhunce. 11. bodom je Olimpijsko zlato ‘80. Ajmo malo o minusima. Neću stavljati kao minus gubitak u finalu Kupa Koraća ‘74, jer se u stvari radilo o ogromnom uspjehu Partizana kao kolektiva, a neću računati niti podbačaj u prvenstvu ‘77 (ako je treće mjesto, tijesno iza sjajnih Bosne i Jugoplastike neuspjeh). Optužit ću ga za Kup Šampiona u sezoni 1976-77 (možda ni krivog, ni dužnog, ali eto), direktan gubitak domaće titule ‘78 u srazu s Bosnom, sličan podbačaj sa Scavolinijem ‘82, te za debakl na Eurobasketu ‘83. 11-4=7. Još ću Kići oduzeti bod jer je bio jednim od manje popularnih košarkaša bivše države, a još jedan ću mu oduzeti jer moj komšija insistira da je Kićo četnik (ja ovo ipak pišem za svojim radnim stolom u Zagrebu). Eto, Kićanović sad ima 5 bodova na 007 skali. Jao, zaboravio sam da je Kićo bio MVP Eurobasketa ‘81, gdje je Jugoslavija srebrna i najbolji strelac i član najbolje petorke Svjetskog prvenstva ‘82 u Kolumbiji (bronca). Na oba natjecanja bio je prvim igračem repke. Ne mogu mu to uzet za zlo. Draženu onda dajem bonus bod zbog tragedije koja je uskratila još poneki nezaboravni moment, Kići dajem bod za uzdizanje prosječnog Scavolinija do trofejnog kluba, Draženu bod za globalnu popularnost.... Za milimetar u fotofinišu...
Prednost: Kićanović
STATS:
Borba dobija na intenzitetu. Usporedićemo najznačajnija fakta. Obojica su bili koš-geteri tako da je logična usporedba direktnih brojki. Dražen Petrović je tokom karijere igrao i za reprezentaciju Jugoslavije i za reprezentaciju Hrvatske. Kombinirano je odigrao 175 susreta i ubacio 3832 poena, što daje rekordan prosjek od 21.9 koša po utakmici (samo za SFRJ je ostvarivao koš manje). Kićanović je na znatno nižih 15.6. Dražen je u dresu reprezentacije Jugoslavije dvaput igrao pored Dalipagića kao druge streljačke opcije, Kićanović čak 11 puta. Otud valjda tolika razlika, uz nepostojanje šuta za tri poena kod Kićanovića. Činjenicom je da su sjajnim strelcima bili i Delibašić, Skroče, Varajić, Šolman, Plećaš... u nekim aspektima ravnopravni ovoj dvojici. Draženovom reprezentativnom prosjeku blizu je samo Radivoj Korać.
Statistike prosjeka koševa sa velikih natjecanja:
Olimpijske igre:
22.0 DALIPAGIĆ Dražen
20.3 KIĆANOVIĆ Dragan
20.0 PETROVIĆ Dražen
Svjetska prvenstva:
22.4 RAĐA Dino
21.2 PETROVIĆ Dražen
19.6 KIĆANOVIĆ Dragan
Evropska prvenstva:
24.9 KORAĆ Radivoj
23.1 PETROVIĆ Dražen
16.3 KIĆANOVIĆ Dragan
Veća razlika u korist Dražena je na evropskim prvenstvima - Kićanović je na svom prvom igrao malo, a na posljednjem loše. Ako pogledamo najbolja natjecanja, vidjet ćemo da su Kićanović i Dalipagić bili najefikasnijim duetom u reprezentaciji. Na Olimpijskim igrama u Moskvi, ostvarili su kombinirano 48 poena po susretu, što je bilo čak 46.6% koševa repke. Dražen je svoj maksimum u reprezentativnom duetu imao sa Žarkom Paspaljem na Eurobasketu ‘89 kada su kombinirano stavili 43.8 koševa (Dražen 30, Paspalj 13.8), što je bilo točno 43.3% posto koševa reprezentacije. Zaključak? Kićanović i Dalipagić su zajedno ofenzivno bili jači no Dražen i bilo koji njegov partner u repki.
Već smo spomenuli Draženova postignuća i rekorde u evropskim natjecanjima. Njegov ukupan prosjek u međunarodnim takmičenjima je gotovo 30 koševa po susretu, dok je to kod Kićanovića oko 26 koševa. U biti vrlo izjednačeno, ako uzmemo u obzir Kićinu koegzistenciju sa Dalipagićem i starija pravila. Dražen je u četiri finala koja je osvojio (tri sa Cibonom i jedno sa Realom) imao zastrašujuć prosjek od 37 koševa po susretu. Kićanović sa svojim prosjekom od 35 u tri pobjednička finala, nije puno zaostajao. Dražen je pogodio 47 od 93 šuta iz igre (50.5%) u svoja 4 pobjednička finala Eurokupova, dok je Kićanović u svoja 3 gađao monstruoznih 42-62, što je neviđenih 67.7% iz igre. Kićanović je inače kroz karijeru bilježio postotak šuta iz igre od 60%, što kod bekova nije viđeno prečesto (da li uopće).
U prvenstvu SFRJ, Dražen Petrović bilježi gotovo 26 poena po susretu, Kićanović 28.5. Dražen bi zasigurno bio na 30 da nije bilo prve dvije sezone sazrijevanja u Šibenci, dok bi Kićanović sa pravilom 3 poena također sasvim sigurno “uvaljao” preko 30.
Najbolji prosjek koševa u prvenstvu bivše Jugoslavije:
33.8 Radivoj KORAĆ
28.5 Dragan KIĆANOVIĆ
26.9 Radmilo MIŠOVIĆ
26.8 Nikola PLEĆAŠ
26.75 Dražen DALIPAGIĆ
25.95 Dražen PETROVIĆ
Što se ostalih segmenata igre tiče, obranu su igrali podjednako. Dobro ili slabo, to je već pitanje duha vremena i sistema koji su vladali u to vrijeme. Obojica su znali razigrati ekipu i pretvoriti se u sjajne dodavače kad je trebalo. Možda malu prednost dajem Kićanoviću, koji je ipak češće bio u službi kolektiva. U njegovo vrijeme dodavanja se nisu baš pretjerano brojala iako je padalo više koševa no danas, a ako i jesu, onda su se računale samo asistencije na “zicere”, tako da je broj od 7-8 asistencija po susretu (po današnjim mjerilima), potpuno realan, koliko god to izgledalo napuhano. Klasičnih 3 i kusur skokova prosječno obojica. Dražen 21.4 koša tokom cijele karijere, Kićo 22.7. Dražen - bolje kondiconiran i utreniran, veći, jači, koncentriraniji; Kićanović - mekše ruke, neozbiljniji, nepredvidljiviji. Povuci, potegni, tu ti ga neđe izađe...
Prednost: neriješeno
souly
Početnik
- Учлањен(а)
- 30.09.2014
- Порука
- 47
- Reaction score
- 20
zaključak
Kića je bio malo bolji. zašto? ipak je Draža njegova kopija, a ne obratno... više se zajebavao na terenu...iako je Draž popularniji, Kićanović je igrao u vrime kad nije bilo interneta, a bogami ni šanse da se ide u NBA... osnovni razlog zašto KIćanu dajem prednost je to da je imao manje oscilacija u karijeri i generalno u igri... ako se neko ne slaže, samo neka javi
Kića je bio malo bolji. zašto? ipak je Draža njegova kopija, a ne obratno... više se zajebavao na terenu...iako je Draž popularniji, Kićanović je igrao u vrime kad nije bilo interneta, a bogami ni šanse da se ide u NBA... osnovni razlog zašto KIćanu dajem prednost je to da je imao manje oscilacija u karijeri i generalno u igri... ako se neko ne slaže, samo neka javi
Двоглави
Grobarčina
Neverovatno dobri upisi, postovani souly.
Nemam da dodam apsolutno nista, izuzev informacije za tvog susjeda.
Uzimam slobodu da ti odgovorim jer sam rodjen i zivim u Cacku, odakle su dvojica od sest top strelaca sa liste prosecnih kos ucinaka u SFRJ.
Radmilo Misovic i Dragan Kicanovic su bili i ostali ubedjeni komunisti i tvoj susjed neverovatno gresi. Izjasnjavaju se kao Srbi, naravno.
Da, obojica su bili uzasno iritantni za protivnicke navijace a i dan danas imaju izrazenu egomanijacku crtu koja ume da bude i neprijatna.
Narocito brkica
Nemam da dodam apsolutno nista, izuzev informacije za tvog susjeda.
Uzimam slobodu da ti odgovorim jer sam rodjen i zivim u Cacku, odakle su dvojica od sest top strelaca sa liste prosecnih kos ucinaka u SFRJ.
Radmilo Misovic i Dragan Kicanovic su bili i ostali ubedjeni komunisti i tvoj susjed neverovatno gresi. Izjasnjavaju se kao Srbi, naravno.
Da, obojica su bili uzasno iritantni za protivnicke navijace a i dan danas imaju izrazenu egomanijacku crtu koja ume da bude i neprijatna.
Narocito brkica
el mago
Grobarčina
Да постоји "Халл оф фаме" постова на овом форуму, овај соулијев би био први на листи 
Свака част, поготово на коначном закључку да је Кића ипак бољи
Сад су ми Кића и Радмило још више готивни јер су комуњаре, поготово с обзиром на крај из кога су...
А није ни чудо што ти комшија каже да је четник, за њих смо сви ми четници
Свака част, поготово на коначном закључку да је Кића ипак бољи
Сад су ми Кића и Радмило још више готивни јер су комуњаре
, поготово с обзиром на крај из кога су...А није ни чудо што ти комшија каже да је четник, за њих смо сви ми четници
Kaiserovski
Grobar
- Учлањен(а)
- 25.06.2008
- Порука
- 554
- Reaction score
- 554
Какве предрасуде.Сад су ми Кића и Радмило још више готивни јер су комуњаре
Стојанче Ристевски
Magnifico
Souly to sto ne komentarisem tvoje postove, ne znaci da ih ne citam sa uzivanjem 
Mozes li malo da se osvrnes analiticki na Bobana Petrovica?
Mozes li malo da se osvrnes analiticki na Bobana Petrovica?
Crno-beli
Partizanovac
- Учлањен(а)
- 30.09.2006
- Порука
- 19.482
- Reaction score
- 2.060
Svaka čast, souly, nemaš predstavu koliko si obogatio ovu temu!
Postovi poput tvojih i čine ovaj forum najboljim i najreprezentativnijim virtuelnim mestom okupljanja navijača Partizana! Pozdrav za tebe i sve Partizanovce iz tvojih krajeva.
Postovi poput tvojih i čine ovaj forum najboljim i najreprezentativnijim virtuelnim mestom okupljanja navijača Partizana! Pozdrav za tebe i sve Partizanovce iz tvojih krajeva.
souly
Početnik
- Учлањен(а)
- 30.09.2014
- Порука
- 47
- Reaction score
- 20
pa o Boban
sam pisa stranu ili dve ranije.....
ali ako sažeto hoćeš - bio je manga, bio je ladan, bio je gotivac fizički na prvih par pogleda; extreman talenat (priča slična Grboviću), možda mu je nedostajalo, iz ove perspektive danas malo kurčevitosti jer u svom vremenu igrao je košarku kao Kevin Love ili mali Bjelica danas i bio još bolji u obrani... selektori ga nisu gotivili preterano jer je bio preflegma za njih... pred Olimpijadu di je Juga uzela zlato, povredio se, što je još produbilo dojam baksuza... najbolje je igrao pored Kiće, jedine reprezentativne medalje i titule su osvojene s njim. Boban je tad djelovao kao kombinacija Rodmana i Stojakovića - šut preko 60% iz svih kuteva visoke trajektorije, obrana pakao. Krešu Ćosića je limitirao na 4 poena '81 u proljeće za titulu. U to vrime to nije mogao ni Kareem-Abdul... Kasnije - bez rasta, korektno, ali tezga... dobar je bio u Olimpiji u tandemu sa kumom Vilfanom krajem osamdesetih. 55. najbolji ex YU igrač na mojoj listi.... a moglo je bolje... jedan od mojih najomiljenijih igrača svih vremena...
Souly to sto ne komentarisem tvoje postove, ne znaci da ih ne citam sa uzivanjem
Mozes li malo da se osvrnes analiticki na Bobana Petrovica?
sam pisa stranu ili dve ranije.....
ali ako sažeto hoćeš - bio je manga, bio je ladan, bio je gotivac fizički na prvih par pogleda; extreman talenat (priča slična Grboviću), možda mu je nedostajalo, iz ove perspektive danas malo kurčevitosti jer u svom vremenu igrao je košarku kao Kevin Love ili mali Bjelica danas i bio još bolji u obrani... selektori ga nisu gotivili preterano jer je bio preflegma za njih... pred Olimpijadu di je Juga uzela zlato, povredio se, što je još produbilo dojam baksuza... najbolje je igrao pored Kiće, jedine reprezentativne medalje i titule su osvojene s njim. Boban je tad djelovao kao kombinacija Rodmana i Stojakovića - šut preko 60% iz svih kuteva visoke trajektorije, obrana pakao. Krešu Ćosića je limitirao na 4 poena '81 u proljeće za titulu. U to vrime to nije mogao ni Kareem-Abdul... Kasnije - bez rasta, korektno, ali tezga... dobar je bio u Olimpiji u tandemu sa kumom Vilfanom krajem osamdesetih. 55. najbolji ex YU igrač na mojoj listi.... a moglo je bolje... jedan od mojih najomiljenijih igrača svih vremena...
Стојанче Ристевски
Magnifico
U pravu si nisam video taj post, evo ko ga je preskocio ko i ja
http://www.juznatribina.net/vbforum/showpost.php?p=836455&postcount=1618
Po meni jedan od najpotcenjenijih igraca KKP.
http://www.juznatribina.net/vbforum/showpost.php?p=836455&postcount=1618
Po meni jedan od najpotcenjenijih igraca KKP.
kecman
Grobarčina
- Учлањен(а)
- 23.01.2008
- Порука
- 3.702
- Reaction score
- 356
Mislim da je Boban od novinara u svoje vreme bio proglašen igračem koji je po karakteristikama najbliži NBA stilu igranja.
Mislim da se to odnosilo na fizičke predispozicije i stil igre.
Tumačeno je da on teži takvom načinu igre. Naravno da Boban tada nije imao kvalitet za to takmičenje, ali je to bio stav dobrog dela sportskih novinara.
Mislim da se to odnosilo na fizičke predispozicije i stil igre.
Tumačeno je da on teži takvom načinu igre. Naravno da Boban tada nije imao kvalitet za to takmičenje, ali je to bio stav dobrog dela sportskih novinara.
souly
Početnik
- Учлањен(а)
- 30.09.2014
- Порука
- 47
- Reaction score
- 20
BIBLIJA KK Partizan
sve ovo što čitate, dio je "Bajke o Jugoslovenskoj muškoj košarci", knjige koju sam pisao gotovo 10 godina. nisam uspeo da je izdam - samo su mi Duci Simonović i Zoran Čutura dali podršku... čak mi ni naš klub nije odgovorio na ovo...
ipak i dalje se zanosim... većinu ovih materijala, odnosno podataka, koristio bih u svojoj novoj knjizi - radni naslov bio bi "BIBLIJA KK Partizan"... eh, deco, to je još par godina rada, žena čerupa kosu čim me vidi da kucam, od nečeg moramo da živimo, drugo dete u stomaku...
tako da nije lako... al dovršiću je jednom, mamicu joj...
šta bi Divca koštalo da mi za vreme rada na tome isplaćuje parsto € samo da plaćam račune? eto, sanjam... a sanjajte i vi, idite za snom jer to je jedini put...
možda nekima smeta jezik kojim pišem, ako obratite pažnju videćete da koristim sva narječja bivše države jer o tome i pišem, jezik mora biti što bogatiji...
i još jedna stvar - mi navijači Partizana moramo da budemo najbolji, najtolerantniji, najobrazovaniji... moramo jer KK Partizan nije samo institucija i religija, on je najveća sporedna vrijednost balkanskog prostora...
btw... ne slažem se sa drugom Kecmanom da Boban nije moga igrat u NBA - ako danas može Pero Antić koji je u kontextu vremena znatno lošiji igrač, moga je i Boban...
sve ovo što čitate, dio je "Bajke o Jugoslovenskoj muškoj košarci", knjige koju sam pisao gotovo 10 godina. nisam uspeo da je izdam - samo su mi Duci Simonović i Zoran Čutura dali podršku... čak mi ni naš klub nije odgovorio na ovo...
ipak i dalje se zanosim... većinu ovih materijala, odnosno podataka, koristio bih u svojoj novoj knjizi - radni naslov bio bi "BIBLIJA KK Partizan"... eh, deco, to je još par godina rada, žena čerupa kosu čim me vidi da kucam, od nečeg moramo da živimo, drugo dete u stomaku...
tako da nije lako... al dovršiću je jednom, mamicu joj...
šta bi Divca koštalo da mi za vreme rada na tome isplaćuje parsto € samo da plaćam račune? eto, sanjam... a sanjajte i vi, idite za snom jer to je jedini put...
možda nekima smeta jezik kojim pišem, ako obratite pažnju videćete da koristim sva narječja bivše države jer o tome i pišem, jezik mora biti što bogatiji...
i još jedna stvar - mi navijači Partizana moramo da budemo najbolji, najtolerantniji, najobrazovaniji... moramo jer KK Partizan nije samo institucija i religija, on je najveća sporedna vrijednost balkanskog prostora...
btw... ne slažem se sa drugom Kecmanom da Boban nije moga igrat u NBA - ako danas može Pero Antić koji je u kontextu vremena znatno lošiji igrač, moga je i Boban...
souly
Početnik
- Учлањен(а)
- 30.09.2014
- Порука
- 47
- Reaction score
- 20
Stambol na Bosporu devedeset dva i Souly odnosno ja
Kruna biblije je sezona 1991-92. Rat u bivšoj državi. Mašinerija ludila. Naslov Šampiona Evrope. Saletova trojka iskupljenja... konac jedne neverovatne baksuz serije... osnovna esencija egzistencije KK Partizan... kako sam ja to doživija drugovi? Ufff...
Jeste da su Kića i Praja najjači, jest da je generacija prvaka iz '87 sa galantnom budalinom Grbovićem bila najboljom u istoriji kluba i odnijela mi nerava kao nijedna druga, ali sezona 91-92, za mene ostaje upamćena po neverovatnom kolopletu događaja u mom životu koji nema nikakve veze sa
košarkom i Partizanom, da bi se na kraju sve svršilo čudom u Istanbulu i uopšte čudom mog ostanka na životu.
Slučaj htede da ja moradoh u JNA u septembru 1990. godine kao verni grobar i da ne opisujem strahote koje proživjeh u tih 359 dana, ne htedoše da me puste kad odslužih, dezertovah, pa Bosna Expresom završih u Begešu, a kako sam kad odlazih u armiju ostavio sošpa u SUP-u (tad se to tako zvalo), u kamionu punom povrća završih preko Horgoša u Mađarskoj pa u Austriji, zatim u Belgiji (gde sam 12 sati dnevno sadio cvijeće mesec dana), Amsterdamu (varioc u luci, šetač pasa bogatih) di upoznah supstance koje otvaraju neka vrata nekih percepcija koja se nikad ne zatvore, a u proljeće 92 završih u Bremenu (sjever Njemačke). Celo to vreme proveo sam kao azilant po logorima i policijama za strance (nisan se moga vratit u HR a u Srbiji mi se takođe nije previše sviđalo) jer nisam imo nikakve papire, izmenjao desetak opskurnih poslova, košarka, niti išta iz Jugoslavije mi nije bila ni na kraj pameti - zato sam u prošlom postu rekao da je ona sporedna stvar - moramo da jedemo i karamo. Biću iskren braćo - nisam pogledao niti jednu tekmu te sezone 1991-92 iz prostog razloga što uopšte nisam imao vremena, ni uslova za to; da bih preživeo jeo sam svakakva govna, TV aparat mi je bio san, a ni karo nisam dobrih 7 meseci - ako lažem tu me seci...No, eto, to proljeće '92 uvalih se kod nekih bogatih Švaba kao vrtlar - nikad to nisam delao, ali sam im reko da sam to po struci, papiri izgoreli u ratu (kakav lažov), oni se sažališe, ja dobro radio i život me nagradio...
Jedne nedelje veli meni Klaus (gazda kuće de sam i spavao kad su me zagotivili) - mi idemo loma na Mallorcu, a ti ostani, ošišaj čemprese i pazi kuću. Jao drugovi TV aparat, a bogami i frižider pun i pokoja butelja vina u podrumu.... Njemački jezik tek učim, nemam pojma šta je na programu, palim TV, bogtejebo finale Eurolige, a u njemu moj Partizan... Šta se desilo, sanjam li? Da li je to smrt došla da me izbavi od nedostatka dostojanstva, pa mi maže oči medom u poslednjem trenu? Svih tih 7-8 meseci batrganja zapadnom duševnom pustarom zaboravljam, još jednom molim za oprost sve što isključen sam bio tih godina, nema veze, tekma počinje. Nemam pojma o timu, vidim da su tu Sale i Saša, Nakić, Rebrača? WTF, Koprivca, Šilobad, Dragutinović, Stevanović... Jao rekoh, kako je ovo moguće?, kako su momci u finalu sa ovom, neću da kažem prosječnom, ali nezrelom momčadi. Ipak (potpuna novost za mene), vidim Želimira da je trener, vidim Profesora iza klupe... Malo mi je jasnije... Znao sam da su Sale i PSD dobri, ali dotad im još nisam verovao, uostalom nisam ih gledao te sezone...
Utakmica počinje, utakmica teče, ostaci mojih živaca polagano kmeče i bliže se kraju, vidim nije ovaj Juventud neki kurac - kako su i oni u finalu? - u toku utakmice saznajem da je Euroliga (KEŠ) promijenio format takmičenja, da se natjecalo više timova iz Juge (jer po starom bi samo Jugoplastika kao prvak države mogla). No, ide to sve tako dalje, niko se ne odvaja, padam još 2
kilograma težine do zadnjeg minuta, onda PSD izlazi sa 5 faulova, mene hvata film - ne opet, gledao sam ovo kasnih sedamdesetih i kasnih osamdesetih, nemoj srećo, nemoj danas, onaj mali nikakvi Jofresa nekako ubacuje krompir nakon koturaljke obručem, ima još par sekundi do kraja, život pesimizmu me naučio, suze već mi tope lice, mislim si - ej živote, pa jel moguće ni Partizan, ni ja da uspemo, lopta je kod Saleta, ali ja njemu ne verujem, Sale puca, a ja ne vidim, gušim se u suzama, kapiram kako nema šanse, kako on ne valja kao igrač, a ja ne valjam kao čovek, ne vidim je
da je ušla jer sam indisponiran pesimizomom, onda tu je Nikita, bogtemaza, pa nisan ni primetio da on komentariše, on viče "tri poena, tri poena, vreme je isteklo...", progledavam, ne vjerujem onome šta vidim, još uvijek ne vjerujem, gledam ceremoniju proglašenja, nakon toga i vesti na Švapskom za svaki slučaj, sutra i prekosutra takođe. Nakon nedelju dana siguran sam da smo prvaci Evrope, da je Sale velika faca i da neću da se obesim koliko god kontemplirao o tome, jer ako je Partizan preživeo tolike brodolome da bi isplivao, možda ću i ja...
i'm still alive...
“Ko je partizanovac ne treba mu još mnogo da bi bio srećan.” - Duško Radović, moj imenjak i pesnički uzor
Kruna biblije je sezona 1991-92. Rat u bivšoj državi. Mašinerija ludila. Naslov Šampiona Evrope. Saletova trojka iskupljenja... konac jedne neverovatne baksuz serije... osnovna esencija egzistencije KK Partizan... kako sam ja to doživija drugovi? Ufff...
Jeste da su Kića i Praja najjači, jest da je generacija prvaka iz '87 sa galantnom budalinom Grbovićem bila najboljom u istoriji kluba i odnijela mi nerava kao nijedna druga, ali sezona 91-92, za mene ostaje upamćena po neverovatnom kolopletu događaja u mom životu koji nema nikakve veze sa
košarkom i Partizanom, da bi se na kraju sve svršilo čudom u Istanbulu i uopšte čudom mog ostanka na životu.
Slučaj htede da ja moradoh u JNA u septembru 1990. godine kao verni grobar i da ne opisujem strahote koje proživjeh u tih 359 dana, ne htedoše da me puste kad odslužih, dezertovah, pa Bosna Expresom završih u Begešu, a kako sam kad odlazih u armiju ostavio sošpa u SUP-u (tad se to tako zvalo), u kamionu punom povrća završih preko Horgoša u Mađarskoj pa u Austriji, zatim u Belgiji (gde sam 12 sati dnevno sadio cvijeće mesec dana), Amsterdamu (varioc u luci, šetač pasa bogatih) di upoznah supstance koje otvaraju neka vrata nekih percepcija koja se nikad ne zatvore, a u proljeće 92 završih u Bremenu (sjever Njemačke). Celo to vreme proveo sam kao azilant po logorima i policijama za strance (nisan se moga vratit u HR a u Srbiji mi se takođe nije previše sviđalo) jer nisam imo nikakve papire, izmenjao desetak opskurnih poslova, košarka, niti išta iz Jugoslavije mi nije bila ni na kraj pameti - zato sam u prošlom postu rekao da je ona sporedna stvar - moramo da jedemo i karamo. Biću iskren braćo - nisam pogledao niti jednu tekmu te sezone 1991-92 iz prostog razloga što uopšte nisam imao vremena, ni uslova za to; da bih preživeo jeo sam svakakva govna, TV aparat mi je bio san, a ni karo nisam dobrih 7 meseci - ako lažem tu me seci...No, eto, to proljeće '92 uvalih se kod nekih bogatih Švaba kao vrtlar - nikad to nisam delao, ali sam im reko da sam to po struci, papiri izgoreli u ratu (kakav lažov), oni se sažališe, ja dobro radio i život me nagradio...
Jedne nedelje veli meni Klaus (gazda kuće de sam i spavao kad su me zagotivili) - mi idemo loma na Mallorcu, a ti ostani, ošišaj čemprese i pazi kuću. Jao drugovi TV aparat, a bogami i frižider pun i pokoja butelja vina u podrumu.... Njemački jezik tek učim, nemam pojma šta je na programu, palim TV, bogtejebo finale Eurolige, a u njemu moj Partizan... Šta se desilo, sanjam li? Da li je to smrt došla da me izbavi od nedostatka dostojanstva, pa mi maže oči medom u poslednjem trenu? Svih tih 7-8 meseci batrganja zapadnom duševnom pustarom zaboravljam, još jednom molim za oprost sve što isključen sam bio tih godina, nema veze, tekma počinje. Nemam pojma o timu, vidim da su tu Sale i Saša, Nakić, Rebrača? WTF, Koprivca, Šilobad, Dragutinović, Stevanović... Jao rekoh, kako je ovo moguće?, kako su momci u finalu sa ovom, neću da kažem prosječnom, ali nezrelom momčadi. Ipak (potpuna novost za mene), vidim Želimira da je trener, vidim Profesora iza klupe... Malo mi je jasnije... Znao sam da su Sale i PSD dobri, ali dotad im još nisam verovao, uostalom nisam ih gledao te sezone...
Utakmica počinje, utakmica teče, ostaci mojih živaca polagano kmeče i bliže se kraju, vidim nije ovaj Juventud neki kurac - kako su i oni u finalu? - u toku utakmice saznajem da je Euroliga (KEŠ) promijenio format takmičenja, da se natjecalo više timova iz Juge (jer po starom bi samo Jugoplastika kao prvak države mogla). No, ide to sve tako dalje, niko se ne odvaja, padam još 2
kilograma težine do zadnjeg minuta, onda PSD izlazi sa 5 faulova, mene hvata film - ne opet, gledao sam ovo kasnih sedamdesetih i kasnih osamdesetih, nemoj srećo, nemoj danas, onaj mali nikakvi Jofresa nekako ubacuje krompir nakon koturaljke obručem, ima još par sekundi do kraja, život pesimizmu me naučio, suze već mi tope lice, mislim si - ej živote, pa jel moguće ni Partizan, ni ja da uspemo, lopta je kod Saleta, ali ja njemu ne verujem, Sale puca, a ja ne vidim, gušim se u suzama, kapiram kako nema šanse, kako on ne valja kao igrač, a ja ne valjam kao čovek, ne vidim je
da je ušla jer sam indisponiran pesimizomom, onda tu je Nikita, bogtemaza, pa nisan ni primetio da on komentariše, on viče "tri poena, tri poena, vreme je isteklo...", progledavam, ne vjerujem onome šta vidim, još uvijek ne vjerujem, gledam ceremoniju proglašenja, nakon toga i vesti na Švapskom za svaki slučaj, sutra i prekosutra takođe. Nakon nedelju dana siguran sam da smo prvaci Evrope, da je Sale velika faca i da neću da se obesim koliko god kontemplirao o tome, jer ako je Partizan preživeo tolike brodolome da bi isplivao, možda ću i ja...
i'm still alive...
“Ko je partizanovac ne treba mu još mnogo da bi bio srećan.” - Duško Radović, moj imenjak i pesnički uzor
Kiza Srbija
Grobarčina
- Учлањен(а)
- 04.04.2010
- Порука
- 1.918
- Reaction score
- 4.265
samo stancaj souly !!!
kecman
Grobarčina
- Учлањен(а)
- 23.01.2008
- Порука
- 3.702
- Reaction score
- 356
Samo sam hteo da naznačim jednu Bobanovu karakteristiku, odnosno način igre. Ne bih da komentarišem da li je mogao ili nije.
Činjenica je da je u današnje vreme mnogo više igrača iz Evrope u NBA ligi nego tada...
Lično moj stav je da je tada jedino možda Praja mogao da pokuša tamo, Kićan teško... Drugačije se tada igralo u Srbiji nego u Americi, mnogo drugačije... Mislim čak da smo mi na nekom turniru u Madridu i igrali protiv neke njihov ekipe, možda baš Bostona... Mislim da je Praja igrao za nas, i ova mlađa ekipa, Grba, Boban Petrović, Miško Marić...Mislim da su oni imali reprezentativan tim - Periš, Mek hejl, Leri Tica
i ostali... Mislim da su se igrali sa nama...U međuvremenu NBA su igrali i Ratko Varda i Nedović i Kosta Perović i mnogi drugi...
Последња измена: