...
Meni je stvarno fascinantno kako se sada potenciraju zvižduci sa tribina, kao da ih nikada pre nije bilo.
...
Ovde čovek mora ko papagaj da ponavlja da je zviždanje deo navijačkog folklora, kao takav vid ophođenja publike postoji od nastanka sporta. Svaki stariji navijač se seća da se zviždalo ranije i mnogo većim igračkim veličinama nego što su danas, pa te igračine se nisu žalile, nego su se trudili da odigraju dobro, da bi dobili aplauze.
...
E!
Kad igračine odigraju dobro, kad pobede, neće biti ni zvižduka...Šta tu nije jasno...?
Nisu problem zvižduci, nego igre današnjeg Partizana...i potezi igrača, trenera, uprave, političara, države...
Ali, svesni nekvaliteta današnjeg Partizana, većina od nas čak i ne traži pobedu, čak pristajemo i na to, da Partizan ne može da odigra dobrih 90 minuta, nema igrače za tako nešto...sve to mi znamo..
Ali, ono što užasno iritira i nervira je to besomučno vraćanje lopte unazad, kruženje sa loptom kao kiša oko Kragujevca po dva minuta, pa da bi se pomerili za metar unapred, a onda opet zna se, vraćanje lopte štoperima i golmanu Stojkoviću, da on organizuje napad, a onda, opet, Jovo nanovo...
Jadan je i tužan strah naših igrača, koji kad predaju loptu NE SMEJU da krenu napred, i da se otvore za dupli pas, ili nešto slično, sve u tom paničnom strahu, da ćemo loptu izgubiti, i primiti gol iz kontre, ili polu-kontre...
Pa, jebem mu sve, pa i nek ga primimo, pa i nek izgubimo utakmicu, pa šta?!
Pa, jesmo li izašli na teren da IGRAMO FUDBAL I POKUŠAMO DA POBEDIMO, ili da se plašimo i strahujemo?!
Pa, jebem mu sve, fudbal je samo igra, i kad igraš iza zgrade, i u školi, i u nekom selu, pa i na najvećim stadionima, valjda izađeš da igraš i da pobediš - ako možeš... ako ne možeš, Bože moj, niko te neće streljati zbog toga...
Mnogo, mnogo, mnogo, nam fali taj ,,ostrvski ili nemački mentalitet,, gde se utakmica svih 90 minuta igra uz borbu, trčanje i na pobedu, pa šta bude, bude...
A, najžalosnije je to, što naši igrači, koji treba da predstavljaju klub, grad, državu, nemaju ni potrebe da ,,studiraju,, ili da se ugledaju na neke tamo Nemce, Škote i Engleze, nego samo da pogledaju svuda oko sebe...
Mnogo nas živi u bedi, dugovima, problemima, pa opet mnogi rintaju na poslu još više nego ti Nemci ili Englezi i Škoti, pa opet niko od nas ne baca koplje u trnje i ne predaje se, nego tera dalje...pa šta bude...
A ovim našim seka-persicama strah veže noge da ne smeju dupli pas da odigraju protiv rivala iz Azerbejdžana, koji je u rangu Jagodine, ili tako nečeg (bez uvrede za Jagodinu!)...
Što se mene tiče, pa nek jurnemo malo i napred (mnogo ne možemo, jer nemamo igrače za to), pa nek pobedimo jednu, izgubimo dve utakmice, pa šta...Bolje pobeda i dva poraza uz fudbal koji možeš da gledaš, nego tri nerešene utakmice ,,na rezultat,, uz drvljenje i lopte i igre i svega i svačega, koje ti se toliko smuči, da ne znaš šta ćeš...
Igračima OBAVEZNO pokazati snimak meča Partizan - Inter (iz 1989, ako sam ,,potrefio,, tačnu godinu, ali - tu negde je sigurno).
Jebem mu sve, pa Inter je i tad bio bolji i skuplji, pa - koji će ti kurac ekstra kvalitet i pare da bi orao teren 90 minuta i imao želju da razbucaš protivnika u svakom sekundu utakmice - za to ne trebaju ni pare ni kvalitet, nego muda!
Igrajte bre taj fudbal, jebeš rezultat, jebeš bodove, pobedu, poraz, nerešeno, zvižduke, jebeš sve, ali samo -
IGRAJTE FUDBAL!
:napred Partizan