Drugo kolo nove sezone i drugi poraz Teleoptika, izgubili smo u Bariču od domaće Prve iskre sa 2:0...
Barič je, naravno mesto u kome je (u retkim trenucima kad nije bio sa Partizanom) živeo najveći od nas, Miša Tumbas...odmah čim se siđe iz busa, dočeka vas njegov lik na ogradi stadiona...
A što se tiče utakmice, Teleoptik je na teren izašao u sastavu br.1, golman Gočmanac, bekovi 2 Simunović, 3 Adamović, štoperi 5 Subotić i 6 Purić, vezisti 4 Momčilović i 8 Rašković (koji se često tokom utakmice ,,rotiraju,, sa zadnjeg veznog na centralnog), 10 Minić koji je danas često bio bliže centarforu br. 9 Lekiću, levo krilo 7 Dragić, a desno 11 Stakić, mada on, kao i uvek dosta pripomaže defanzivi...
Međutim...gde god Teleoptik da ode, pokaže se da su domaćini itekako raspoloženi da se bore i nadigravaju, da oštro startuju i da - pobede!
Našim momcima lopta ,,odskače,, po ne baš ravnom terenu, odskače i domaćinima, ali...oni ipak nekako više napadaju, i prva opasna situacija je jedan njihov šut sa distance, koji Gočmanac ipak nekako zaustavlja...
Što se tiče Teleoptika...nismo baš danas puno puta šutirali, a i kada smo to činili, ti šutevi nekako nisu bili dovoljno opasni...recimo, kada se našem beku Adamoviću ukazala prilika za šut, on je loptu poslao čak u aut sa suprotne strane...
Centarfor Lekić vodio je veliku borbu sa odbranom domaćina, ali sve se uglavnom završavalo ne fudbalski, nego u nekom grčko-rimskom stilu rvanja i time što sudija svira prekršaj, pa kako kad i kako za koga...
Primetio sam i da nam je omaleni kapiten Prve iskre, Stefan Stajić (br.5) par puta baš ,,sakrio loptu,,...
Par puta je i sudija Srđan Novaković propustio da ,,svirne,, nešto za domaćina, a najveći previd bio mu je kada nije svirao očigledan faul za njih na samoj liniji našeg 16erca...naravno, sigurno je nešto pogrešio i na našu štetu, ali...u prvom poluvremenu bilo je to jedno bledo izdanje Teleoptika pa ne možemo u sudiji da tražimo neki razlog zašto nemamo konkretnije akcije, zašto ne možemo da povežemo igru, stvaramo šanse, damo neki gol...
Mogu vam reći da sam veoma prijatno iznenađen što stadion u Bariču ima ono što onaj naš u Zemunelu nema - NATKRIVENU tribinu, koja mnogo znači da se zakloniš od Sunca u jednom ovako toplom prepodnevnom letnjem terminu, a sigurno nije zgoreg i da te zaštiti od kiša, kada naiđu...
Da li je to tako nemoguć arhitektonski poduhvat da ga i mi ne možemo izvesti u Zemunelu, da li je to toliko skupo da para za tako nešto nemamo, da li niko o tome ne razmišlja, da li možda i razmišlja, ali smatra da je ,,krov,, samo za ... devojčice... tek...
Vratimo se utakmici u Bariču:
Počinje drugo poluvreme, Teleoptik je ,,otresitiji,, i brži, Prva iskra takođe ne odustaje...a onda momenat koji menja sve...
Sudija daje žuti karton jednom igraču domaćina, a oni to koriste da ga ,,opkole,, protestvuju, imaju primedbu na svaku sledeću odluku...
...i publika (uprkos prijatnoj hladovini ispod krova tribine) ,,diže temperaturu,, i dodatno stavlja sudiju ,,pod pritisak,, - koji on ne može da izdrži: Iako faul pred našim šesnaestercom nije ni postojao, on ga svira, pa onda još ,,čašćava,, i našeg igrača kartonom zbog prigovora, i...
Njihov igrač (po nas baksuznog broja 13) Mladen Lukić, šalje jednu nisku loptu u našu mrežu...Gočmanac se ispružio koliko je dug (a dug je prilično), ali nije stigao da dohvati loptu...ali, živi zid je valjda morao da bude bolje postavljen?
Primetio sam da smo i prošle godine primili par takvih golova gde lopta prođe ne iznad, nego pored živog zida...
Možda će vam biti interesantno da pročitate da je trener u Bariču Srđa Knežević, nekadašnji igrač Partizana, a što se tiče njegovog kolege, Alberta Nađa, on pokušava izmenama da promeni nešto, tako da su, u drugom poluvremenu zaigrali i br. 15 Čermelj, 16 Blagojević, 17 Đurić, 18 Miloševac...
Ali...koliko god da su ta naša ,,nova ili stara lica,, na terenu pokušavala da nešto promene, mi dalje nismo uspevali da učinimo nešto bitnije, konkretnije...jeste Andrej Blagojević njima par puta ,,sakrio loptu,, jeste da se sudija totalno pogubio pa je počeo neprestano da greši i svira takozvane ,,kontra-faulove,, i za nas i za njih, zaustavljao napade kad nije smeo da ih zaustavi, ali...fudbal se igra za pobedu...
Neravan teren? Jeste, Loš sudija? Jeste. Ali, jesi dao gol? Nisi. A oni? Oni jesu. E pa...
Vreme je ,,curilo,, greške sudije pojačavale nervozu, dolazilo je do koškanja, situacija gde je neko trebao da dobije karton (a nije)...ali u svemu tome, bolje su se snalazili domaćini,odnosno, više im je odgovaralo da vreme ,,istekne,, u nekoj prepirci, koškanju, zadevanju, ležanju na terenu, itd. - nego da se igra razvije, pa da ih eventualno igrom pritisnemo...
I onda ponovo jedan diskutabilan prekršaj dosuđen za Prvu iskru blizu naših 16m, ali ovoga puta malo iskosa...
Loptu ponovo namešta omalena ,,trinaestica,, Lukić...
Namešta, namešta...
I pogađa!
E pa znate šta...dozvoliti dva puta nekom (istom) igraču da ti da gol niskom loptom iz slobodnjaka...to je već greška koja ne bi smela da se dogodi...
Bilo kako bilo, ova utakmica je izgubljena, ali biće ih još mnogo do kraja sezone...
Naši igrači ne smeju da zaboravljaju da su oni prosto kao ,,magnet,, za protivnika da se baš protiv njih pokažu u nekom svom maksimumu, i ne smeju da zaboravljaju da u svakoj, pa i nekoj najmanjoj sredini, ili klubu, mestu, terenu, UVEK ima neko ko zna bar nešto sa loptom i UVEK može da ti je ,,spakuje,, u mrežu - ako ga nečim ne sprečiš...
Živi zid mora bolje da se postavi.
Ali nije samo to.
I sve drugo mora mnogo bolje.