2021. god.
još uvek traje dokumentarac na tv o utakmici Newcastle-PFC, koji ne mogu da dočekam i ne počnem sa pisanjem, nekim svojim...
jedva podnosim ovo da gledam, ne emocije, ovo je neko orgazmično ispoljavanje emocija nakon tol'ko godina - ne znam kako da objasnim... tokom celog dokumentarca nisam miran...
"sns" grobari, jebote, nek' su 100x sns, za mene je Kralj Kralj (mora se dodati ako bi došlo do nekih izbora nikad ne bi bio na strani sns) i Ćirković Ćirković...
I ovde je početak ove numere:
Sledeća stvar je, kako sam ja tad imao nepunih 10 godina, udaljen 350km od bgd i saznavao novosti o Partizanu jedino u novinama, bio toliko navučen na taj klub... pisao sam par puta, i, evo, kažem, 2021., skoro 20 godina kasnije, meni nije jasno šta sam ja personifikovao ili video, zašto zavoleo taj klub... kao i mnogi od nas!
Sećam se te večeri, u Beogradu i šuta Westa, kada je Given odbranio... mislim da su tad ili revanšu iz mojih usta proizišle prve psovke...
Revanš, ja i otac, sa našim porodičnim prijateljem zvezdašem koji navija da Partizan prođe (a ja nisam nikad mogao da mu uzvratim to prijateljstvo na tom nivou i uvek navijao protiv njegovih), gledamo... Ja, ajde, kaži, šta dete ode 9 godina zna... ali tačno sećam se tih trenutaka, očevih vapaja za nemogućim i nekim njegovim filozofskim izlaganjima i psihičkom pripremom sebe kroz mene kako će naši crno-beli da ispadnu... a onda i moju veru neku kao fanatičnu da možda i možemo... (fudbal sam odavno gledao tako da sa 9 godina imao sam "staž" gledanja fudbala")
Sada ide kako mnogi vole da kažu mala digresija, dakle, pre par nedelja sa ocem gledamo the real football factoryes, gde kad se izubijan na štakama vraća u pab kaže "jel vredelo zbog ovog živeti? NARAVNO DA JESTE!"... i gde ja pitam njega jel skapirao taj film, tu rečenicu... gde dobijam neki skroz nezainteresovan odgovor... razočarenje!
Isto onakvo kakvo sam video tj. doživeo gledanjem ovog dokumentarca!
HEJ BRE!
Igrači priznaju javno nakon nešto manje od 20god. da su bili otišli na revanš sa namerom da ne prime pet komada...
jebote... koji kurac?! ja sam spreman tada bio da prođemo, kao dete od 9 godina!
Taribo im je, kako govore održao govor, pa i treba, kad ne dižete nos od grudi. Koji kurac spuštena glava?! Ide sve do maksimuma, ili si maksimalni gubitnik ili pobednik.
To je ono što pominju u dokumentarcu kada im Mateus postavio pitanje zašto su raspoloženi a primili od Reala ("samo") 1 gol... itd...
tu dolazim do sebe, gde se pitam da li sam normalan da i dan danas ja verujem u neke nenormalne stvari... kao što sam srao ovde na forumu 2017. pre titule, kao što čak i sada mogu da kažem nije završeno!
Dakle, samo igračima treba uliti veru!
Sada se vraćam sa male digresije na ono.... liga šampiona, naš prijatelj koji je radio u pogrebnoj radnji (znači GROBAR po svim parametrima) i koji je pratio PFC godinama putujući 350km u jednom pravcu vozom, našim gradom je odjekivala njegova fora "e, pozdravio te Bekam!" koja je bila upućena ciganima naravno, dok je nama u poverenju saopštavao to kako su oni markeri na JNA i koreografija užas, kaže, đubretarski
Prošlo je mnogo godina, i ništa nije se promenilo, i svašta jeste, i opet si jedino svetlo na kraju tunela, i jebeno sam tek pre dva meseca ili koliko već uspeo da pozdravim Duljaja sa svojim prijateljem u Nišu, korona tajm i to sranje, a pod tim pozdravom podrazumeva se, naravno, zahvalnost pre svega...
I onda, na ovom forumu, u međuvremenu čitam "nekog" "idia hromu", koji kao heklerom me buši, znam da je istina to što govori.. večna slava tom čoveku kog poznavao nisam, ali ja stvarno ne mogu da se otrgnem tom utisku sa ovog foruma...
I utisku da sem što treba, mi prirodno verujemo i nadamo se... zašto to potiskujemo?
Srećna, kolege, ova '21...