BIO BIH BOLjI DA SAM DOŠAO PRE 10 GODINA
Amerikanac Rajan Bejli, novi centar Partizana
O Prošle nedelje mu je preminuo otac. Otputovao je
u Los Anđeles na sahranu i odmah pohitao u Beograd,
da bi stigao na utakmicu protiv Barselonete
O Pitate me o hrani? Imate kajmak i ćevapčiće. Kako može da bude loša. Probao sam i rakiju, kao da sam popio benzin. Pomalo razumem srpski, znam sve loše reči
Amerikanac u Srbiji. Pod obručima, ništa novo. Ali, u vaterpolu - jeste. Od letos, centar Partizana je dugodišnji reprezentativac SAD Rajan Bejli (32). Sunčanu Kaliforniju je zamenio za hladnu Srbiju. I lepo mu je, kaže.
Čovek koji je minulih dana nevoljno dospeo u centar pažnje, ljubazno je prihvatio poziv da gostuje u redakciji “Sporta”. Bejliju je prošle nedelje preminuo otac. Otputovao je u Los Anđeles na sahranu i odmah pohitao u Beograd, da bi stigao na utakmicu protiv Barselonete.
Učinili ste potez dostojan profesionalca...
- Znate, porodica mi je najvažnija u životu. Moj otac je celog života bio u sportu. Siguran sam da bi odobrio moj potez. I voleo bi da igram tako značajnu utakmicu.
To je i redak primer posvećenosti klubu?
- Za mene je velika čast što igram u Partizanu, u Srbiji. Klub me je, praktično, doveo za 10 utakmica, ovih u Evropi. Bio sam umoran, ali trudio sam se da pomognem ekipi.
Koliko je trajalo putovanje?
- Tamo i natrag, 38 sati.
Bejli je rođen u Los Anđelesu, vaterpolo je počeo da igra u čuvenom Long Biču. Otkud u Srbiji?
- Igrao sam u Hrvatskoj, u Jugu. Dolazio sam u Beograd sa reprezentacijom. Kada sam video sve one trofeje, portrete velikih igrača koji su ponikli u Partizanu, zastao mi je dah. Verujte, počastvovan sam što sam dobio priliku da igram za ovako veliki klub.
I dodaje, najiskrenije:
- Žao mi je što nisam došao ovde pre deset godina! Postao bih bolji igrač nego što jesam.
Prezadovoljan je u Beogradu. Okružen je, kaže, sjajnim ljudima i igračima.
- Ekipa je odlična. Sve mi je interesatno, zadivljujuće. Zna se koliko ova zemlja znači u svetu vaterpola. Nadam se da su u klubu zadovoljni sa mnom.
Oduševljen je subotnjim ambijentom na Banjici.
- Momci su mi pričali o atmosferi, koju naprave navijači. To je retko za vaterpolo. Bilo je izvanredno, zaista.
Vaterpolisti su redovni na košarkaškim utakmicama Partizana. Da li ste bili u “Pioniru”?
- Nisam, mada je moja devojka htela da idemo. Na sledeću utakmicu dolazimo, sigurno.
Susreo se i sa drugačijim navijanjem. Bilo je to na utakmici tadašnje SCG i SAD, na Fina Kupu 2002.
- Ljudi su nam zviždali. Znam i razumem zbog čega. Samo tri godine pre toga, ovde su padale bombe. Mogu da se ljutim na nekoga, ali, ja sam sportista, nisam političar.
Koliko ste upoznali Beograd?
- Iskreno, nisam mnogo, zbog obaveza. Ali, moja devojka je sve videla i sve obišla. Oduševljena je izborom cipela u ovom gradu. Kaže i da su beogradski butici najbolji na svetu!
Kako je familija reagovala na vest da dolazite u Srbiju.
- Nisu posebno, jer sam već bio blizu, u Hrvatskoj. Mnogi me iz Amerike pitaju, pa kako je to ovde. Ja im kratko odgovorim da je ovo vrlo lepo mesto za život i za igranje vaterpola. Inače, roditelji moje devojke su bili drugačiji. Kada im je rekla da ide u Beograd, u Srbiju, pitali su je: Gde je to?. Sada i oni znaju – kaže, uz osmeh.
Živi na Banjici, nedaleko od bazena. Do “Sporta” je stigao taksijem, ali se oprobao i kao vozač. Kako se snalazi?
- Ja sam iz Los Anđelesa, pa mi saobraćajna gužva nije ništa novo. Ali, ovde stvarno ludo voze. Jednom sam se bukvalno prestravio za volanom!
Na pitanje sviđa li mu se srpska hrana, odgovara kratko:
- Kajmak i ćevapi. Kako može da bude loša!
Seća se i prvog susreta sa srpskim nacionalnim pićem, rakijom.
- Probao sam jednom. Kao da sam popio benzin. Saigrači mi kažu da je to odlično piće. Možda me i ubede.
A jezik? Kako se snalazi sa srpskim?
- Pomalo razumem i znam sve loše reči! Snalazim se na srpskom oko svakodnevnih detalja: kupovine, hrane, novca. Planiram da uzmem časove, da bih još više pomogao mom timu.
Ponavlja da je oduševljen ekipom i ističe:
- Svi su mi mnogo pomogli da se uklopim. Recimo, kapiten Nikola Kuljača i njegova supruga su zaista mnogo učinili da se lepo osećam u Beogradu. Često nas “pokupe”, pa odemo u šetnju gradom, u neki od vrlo lepih restorana.
Da li dolazite iz sportske porodice?
- Da, otac je igrao američki fudbal na studijama. Kasnije je punih 36 godina bio fizioterapeut. I ja sam počeo da igram, američki fudbal, nisam prošao zbog limita težine. Od osme godine igram vaterpolo, od 1997. sam reprezentativac. Najmlađi sam od troje dece. Stariji brat je takođe bio vaterpolista, sada radi kao kondicioni trener. Jedino sestra nema veze sa sportom.
Pratite li i druge sportove?
- Naravno. Mnogo volim američki fudbal i veliki sam navijač Oklend Rajdersa. Nekada su bili u Los Anđelesu, koji, na moju žalost, sada nema klub. Zato sam i privržen njima. Volim i košarku, surfofanje. Pa, iz Kalifornije sam, normalno.
Dobio je, poput većine stranaca u Srbiji i nadimak.
- Zovu me Rajko. To je moje srpsko ime – rekao je Rajan Bejli.
REPREZENTACIJA
BOLjI STE OD MAĐARA
Ne krije da je oduševljen našom školom vaterpola i moćnom reprezentacijom.
- Mađare redovno dobijate poslednjih godina. Mislim da ste favoriti i u Pekingu. Vaš rival je pomalo ostario.
A SAD?
- Ako kažem da smo za tri godine imali tri trenera, sve sam rekao. Stalno menjamo sistem treninga, taktiku. Možda, uz mnogo sreće, dođemo do borbe za bronzanu medalju.
INTELEKTUALAC
DIPLOMAC VOLI FILM
Bejli je diplomirao društvene nauke na Univerzitetu Irvajn. Od sportista, izuzetno ceni zemljaka Majkla Felpsa.
- Gledao sam nekoliko puta njegove treninge. Pliva po pet, šest sati. Čovek je čudo.
Voli muziku, i to sve vrste.
- Volim klasičnu rok muziku, mada rado slušam i rep, hip – hop...
Filmovi?
- Veliki sam ljubitelj filma. Češće ih gledam kod kuće nego u bioskopu. U Beogradu ne moram da brinem za izbor DVD izdalja. Ogroman je.
O RATKU RUDIĆU
OTKAČEN I DOBAR
U reprezentaciji SAD trener mu je bio Ratko Rudić, takođe nekada as Partizana.
- Kako je raditi sa njim. Reći ću vam ovako: plivanje deset kilometara ujutru i šest kilometara uveče. Možda je malo “lud”, ali je svakako odličan trener.
O “GRUBIJANU” SMITU
SAMO ŠALA
Hrvatske novine su prošle godine prenele da tadašnji igrač Mladosti, Amerikanac Džesi Smit voli Srbe, “pa neće mnogo da ih bije”.
- Ma, to je šala. Džesi je dobar momak. Znam da je odličan prijatelj sa Slobodanom Nikićem.