Pišem jako retko na ovom forumu, više volim da čitam šta se dešava, ali ne mogu da se otmem utisku koliko je defitistička i isfrustrirana postala Partizanova navijačka javnost (čast izuzecima). Jasno mi je, veći rezultati fale već dovoljno dugo, ali svo ovo nezadovoljstvo bih i razumeo da smo klub koji nikada nije imao uspehe. Takođe, kapiram i nestrpljenje, ali ovakav pesimizam i pljuvačina nije viđena još od poslednje pozicije u Aba Jtd Ligi pod Perinom palicom.. Pad forme, ništa sporno, ali me neverovatno iznenađuje očekivanje da KKP nema pravo na kiks, samo zato što se Željko vratio? Ok, iz ove situacije teško da ćemo imati prednost domaćeg terena u oba takmičenja, ali i dalje ne verujem u pesimizam, pa čak i razmaženost koji vlada među dobrom većinom. Moj subjektivni osećaj da ćemo biti u igri za sve trofeje bez obzira sa koje pozicije budemo dolazili. I 2012. u drugom Duletovom mandatu, rezultati su bilo daleko od sjajnih, posle krk (pp aparata) cigani imali tri pobede, ispali smo iz EL, u poslednjem kolu obezbeđujemo F4 protiv cedevite i ostalo je istorija. Naravno, analiza i kritika prema Željku je u redu, ali ne znam koliko to ima smisla? Mislim da to radi bilo ko od nas? Opet, svakom svoje, poredim 2012 i sada jer je poenta da se uz ovaj tim bude od početka do kraja ponosno i postojano. Da li je moguće da se zaboravlja scenario i atmosfera u kom se radi od početka sezone? Milioni, kamioni, komšije ugnjetavane od Grobarčine psiha koji sipa u Partizan zbog izbora, plus na sve to današnja izjava ćoravog bolesnika.. To je ono u čemu živimo od kad se smanjila "krv" u srpskoj košarci odlaskom Generala. Slično je i u fudbalu, samo kad oni nisu prvi, pravi se atmosfera o psihu i kokezi Grobaru, Grobarskom košarkaškom savezu itd, itd.. Naravno, situacija je daleko od idealne, ali ova sezona je svakako ona u kojoj ćemo se boriti na svim frontovima, sada da li će biti doselekcije, otkaza, verovatno hoće, ali poenta je da se uz ovog čoveka i tim ostane maksimalno. Poredite neuporedivo Trinkijerijev tim i ovaj Željkov. Trinkijeri je imao ekipu po svojoj želji koja ide na siguran rezultat, isto kao što cigani rade pod radijatorom (uzeo sve igrače iz njegovog sistema i samo ih je dodatno nadogradio). Trinkijeva ekipa je samo izgledala bolje, a kako bi se ta sezona završila to niko ne zna, iako sam ubeđen da je mirisalo na velike stvari. Naravno Željkova ekipa je prevashodno mlada, uz Pantera, Lideja, Lesora pa i Avramovića koji imaju pozamašno evropsko iskustvo, svi ostali su mladi uz starosedeoce Zagorca, Trifunovića i Dangubića. Naravno, niko ne treba da bude amnestiran odgovornosti, Partizan mora da ide ka najvišim rezultatima bilo sa Ratkovicom i Vrapcem u sastavu, a kamoli ova ekipa sada. Jedino što je ovde potrebno i što ima smisla jesu strpljenje i podrška, to je jedini način koji nas može vratiti na uspehe stare slave, ali ova atmosfera posle svakog poraza ili greške nekog od igrača nije dobra ni za koga kome je Partizan u srcu. Napred Partizan!