Caesar's wife must be above suspicion ("Na Cezarovu se ženu ni sumnjati ne sme").
Zanimljiva je priča o toj maksimi. Rimska anegdota kaže da je političar imenom Publije Klodije Pulher pokušao da zavede Cezarovu ženu, Pompeju, prerušivši se u ženu i ušunjavši se na ekskluzivno ženski ritual čija je domaćica bila pomenuta Pompeja. Lepotan je uhvaćen - "pulcher" znači lep - a Cezar se od Pompeje razveo iako nesrećna žena verovatno ni za šta nije bila kriva.
Zašto?
Pa zato što se na Cezarovu ženu ni sumnjati ne sme.
Nadam se da Jasmina i ostale naše dame neće pomisliti da smatram kako muško-ženski odnosi treba tako da izgledaju; naravno da ne smatram, ali za Partizan je ta maksima sada veoma važna.
Jedna od glavnih razlika ciganskog i našeg univerzuma, ona na koju smo najponosniji, jeste etička. Oni kradu, mi bivamo pokradeni; oni lažu, o nama se laže; njima pomažu sudije i protivnici, fudbalske i političke institucije, Arapi i Rusi, a mi na sve to prezirno pljujemo.
Kada je već tako, i kada nam je do etičke nadmoći stalo, onda na naš moral ne sme da padne ni senka sumnje.
I zato sam besan na klub - baš tako, na klub, ne samo na tim - kada sebe na terenu dovede u moralno kompromitujuć položaj, kada kriminalnom igrom dopusti da nam pobedu protiv poluamaterske ekipe donesu crveni karton ili penal, pa makar bili najočigledniji u istoriji fudbala; i zato sam ugasio prenos nakon drugog crvenog kartona za Mladost, i zato takvim pobedama ne mogu da se radujem.
Neko će reći da se protiv đubradi ne može džentlmenski, i to potpuno uvažavam, ali se bojim da u silnoj radosti zbog toga što smo "ciganima uterali kurčinu" ne zaboravimo šta nas od njih razlikuje.
Čak i ako samostalnu vrednost morala privremeno zanemarimo, pa govorimo sa stanovišta praktičnosti, treba se setiti prethodnog proleća. Pošto smo gazili sve što nam je stalo na put, pošto smo protiv Čerge, u njenom sopstvenom kokošinjcu, prvo pokradeni za anale, a potom čerupali takođe za anale, čak je i kroz medije - koje inače sa razlogom zasipamo drvljem i kamenjem - počelo da provejava kako cigani nisu zaslužili titulu, i to je možda doprinelo proleću koje nikada nećemo zaboraviti. Moguće je da su Politika i Fudbal procenili da bi dalje guranje Čerge uz brdo bila prevelika bruka, i da je zato protiv Voždovca prepuštena sopstvenim nesposobnostima.
Kraće rečeno, moguće je da nam je nesumnjiva etička premoć donela sasvim konkretnu korist.
A tu premoć ovakvim pobedama nećemo steći.