Ne znam da li ste svi videli kako je Tegi prošlog utorka rastavio na proste činioce nekog limenkara, ali kroz taj razgovor ustvari sve limenkare. Prosto, puko je od nervoze i glupih pitanja, rečenica itd. Grbović se držao za glavu, negodovao, šaputao sebi u bradu, pretpostavljam o tome kako je gledalac nedovoljno košarkaški pismen, jer ne daje koš gledalac nego on - Grbović. Iskoristio je i priliku pljucnuti po Duletu i objasniti kako to Dule nema veze sa košarkom.
Ja iz svog zgražavanja nad Grbovićem, koje je počelo još odavno, a onda preko nekih skorašnjih intervjua do ove emisije, ostajem zadivljen ljudskom pristupu navijača Partizana, koji zbog zahvalnosti prema ovom čoveku ne upućuju rečenice istom, koje ovaj prosto kao da želi da izazove. Čak se i javljaju u emisiju (koju sam inače vremenom sve manje i manje gledao baš zbog tog gosta) zahvaljuju na svemu što je pružio Partizanu. Ja tu kažem bravo navijači na vašoj ljudskosti.
Naravno postoje i oni koji upućuju užasne kritike, i neke narodne reči prema Grboviću. Njima ne mogu reći bravo, ali ne mogu reći ni da ih ne razumem.
Čak šta više, pripadam njima. Ne želim da vređam, ali ono šta radi Grbović je grozno.
U celoj priči meni je najčudnije kako to da je on taj stalni gost Tegiju, jer moje uverenje jeste da Tegi razmišlja realno, racionalno. Onda iz pretpostavimo nedovoljno jasnih razloga baciš sumnju da li je on-Tegi, neki "shadow striker", trgneš se i kažeš sebi da suviše daleko pustaš misli da idu. Onda pomisliš da neki ljudi idu toliko daleko i pomisliš pomozi Bože.
I onda pomisliš kako ti nedostaje general DV, kako ti nedostaju "dvanaest kapetana", oni što su tada bili, ili oni što su mogli biti... Onda shvatiš da ništa, apsolutno ništa nije bitno... Sve tvoje misli slivene u jednu njegovu rečenicu, kojom strgne maske svima koji nisu tu zbog Partizana. Obuzme te divljenje. Ta rečenica kao da je srušila celu jednu kulturu, ceo jedan sistem mišljenja, kao da se partija i policija misli mogu izbrisati jednim veličanstvenim osmehom u kameru televizijske kuće "Arena Sport" nakon odrađenog posla. Taj osmeh je takođe pripadao, sada već davnim vremenima.
I onda poželiš više od svega da vidiš tog čoveka, čuješ njegov glas. Pa se zaista nadam da ćemo biti u prilici videti tu emisiju kod Tegija.
Jer, snage nemam da gledam i čitam intervjue ostoje, te sns prodaje, te upakovane rečenice, napamet naučene iza lažnog smeška, lažnog uveravanja i klimanja glavom, jer sve što uradiš je da primetiš da su ti obe pesnice već stegnute.