polufinale kupa u Rijeci 1988. Godina
Partizan je, kao što stariji znaju, potpuno neočekivano osvojio titulu u sezoni 86/87 (cigani senzacionalno izbacili Cibonu, mi otkinuli cigane 2:0 u finalu) i onda od sezone 87/88 kreću veliki dvoboji nas i Jugoplastike.
U toj sezoni 87/88 je Partizan gazio u Kupu šampiona, ali je u YU ligi pravio neke gluposti (gubio naprmer u Hali sportova od Olimpije, ili IMT-a i tako to) i onda dođe taj kup u Rijeci u februaru 1988.
Počnemo sjajno, posle blackout u drugom poluvremenu od 46:40 do 46:59, znači neke stvari nam se dešavaju kroz celu istoriju, posle stižemo, skoro i stignemo ali ne do kraja.
U prvenstvu te sezone igramo sa njima finale plej ofa, prvu oni dobijaju dole, drugu mi ovde, a majstoricu dole oni dobijaju u strašno naelektrisanoj atmosferi.
Sezonu kasnije 88/89 još veći dvoboji. U ligi mi ih bijemo oba puta, onda ih rasturamo u finalu kupa u Mariboru i onda sjebavamo titulu izgubivši prvo finale plej ofa u Hali sportova, ono kad Divac neće da na -1 izvodi bacanja "1 za 1" nego sa strane uvodimo loptu i mašimo zadnji napad odnosno ona sudijska govna ne sviraju očigledan faul na Vujačiću.
Posle u Splitu se dešava ono sa prekidom, mi odlazimo sa terena, oni to dobijaju službeno a onda i treću u Splitu službeno zahvaljujući prodanom Srbinu Šaperu (ocu režisera) iz saveza koji radi za jugoplastiku.
Veliki dvoboji dva velika tima tih godina, Jugoplastika je ukupno bolje prošla ali čini se samo zahvaljujući boljem treneru u to doba.
Maljković je u to doba bio tata za Duleta, kasnije se to promenilo.