Zašto volimo Partizan, zašto je bar mali deo svakog od nas identifikovan s klubom, zašto čak i kad klub gubi i prosto čak i ne zaslužuje podršku on je ima? Zašto se borimo za njega, trošimo novac, putujemo, svađamo, smrljamo zidove?
Mislim da bi Partizan bio jedan običan klub da nema to što ima. Ima ideal. Taj ideal se verujem vremenom razvijao, srećom u dobrom,lepom,ljudskom smeru, pravednom. "Ma gde bili na tabeli", 1:6 vs Hajduk, a kasnije i "i ako ne budeš opet prvak ti"... "Nek naš san sad bude tvoj" - naš san. San - nestvarno, najveća želja, svetlost. Ideal koji ide uz naš klub jeste ideal ljubavi, podrške, borbe.
Ovi što nisu Topčidera lepša strana imaju skroz drugačiji ideal, razmišljanje. Uz njega kao deca odrastaju i formiraju svoju ličnost. Njihov ideal je,koliko sam ja shvatio, biti uvek prvi jer si najbolji, a ako nisi najbolji moraš i tad da budeš prvi jer imaš bolesnu želju da budeš prvi po svaku cenu. Tako da sto kaze kolega, to da su po svaku cenu hteli titulu znam i ne sumnjam.
Ono što se kosi s Partizanovim idealima, načelima je upravo to prepustanje, manjak borbe. Zašto? Zato što su tu ljudi kojima su pare bitnije od svega. Nemaju a nikad nisu ni imali veze s Partizanom. Da je tu Sale Stanojević, Nikolić Marko... Drugačije bi to bilo ove sezone.
Onda se pitam a gde smo tu mi?
Mi smo u 4 frakcije, dve se bore za tribinu, jedna za zdravu priču, a preostali su oni kojima se povraća od svega.
Odjednom nova frakcija, odjednom Bjeković potpredsednik FSS... Nesto se dešava.
Evo sada priče kako je kapiten opozicija upravi. Ako sklopis kockice da su ovu upravu odbijali i Stanoje i Ivić, a kako ovu upravu brani Pantić u vesniku, dobijaš zanimljivu teoriju.
Onda možda čak i budu neke promene u upravi itd...
Kako, zašto, ne znam. To nije ono što volim,a volimo Partizan i on jeste iznad svih tih marifetluka, krađa, borbe za lovom. On je i iznad nas,mnogo veći. Jer je hvala Bogu njegov ideal, njegov pravac zaista lep. Bolno je što tu nije DV, što u FK i oko FK, a i oko SD nema mnogo pravih ljudi, što se vrte lešinari, ali verujte da će to proći, i borimo se da prođe.