ђедВук
Grobarčina
- Учлањен(а)
- 01.07.2014
- Порука
- 2.149
- Reaction score
- 4.641
Jedan od najtuznijih dana u mom zivotu bese taj 3.9.1985. Ali i jedan od najznacajnijih, jer sam tada video kolika su cigani govna...
Dve velike istine...Sećam se kad majstor zabije golčinu na severu okret i 100 metara trk prema starom Jugu i baca se na kolena sa podignutim rukama
Danas manekenčići trče u zagrljaj treneru,menadžeru....
I danas pamtim ta njegova klizanja na kolenima i danas se, nažalost, sećam trenutka kada su mi to kao klincu saopštile neke komšije. Kao u nekom lošem filmu i kao predznak vremena koje će doći jedan matori deda firmaš i jedan ganci, a ja klinac od nepunih 13 godina nisam hteo da im verujem...
I onda, nakon svega, još i cigansko likovanje na narednim derbi mečevima. Svaki oštriji start posle kojeg bi naš igrač ostao na zemlji pratili bi sa ''zove te Mance!'' :evil:
Narednu sezonu smo igrali sa postavom bez broja 9. Bilo je velikih napadača i nakon njega, ali da je neke pravde, tu devetku nikada niko više ne bi poneo... Bio je jedan i jedini, veliki i najveći...