Kada u klubu imas Duleta koji je sve konce struke drzi cvrsto u svojim rukama, gde se zna za red, rad I disciplinu, gde se zna ko kosi, a ko vodu nosi….
Kada imas privilegiju da takav covek I strucnjak voli klub do te mere da bi, I bukvalno, dao zivot za njega.
Kada imas privilegiju da zivis u doba kada je on trener partizana I kada ti priusti godine I godine zadovoljstva I ponosa…
Kada takav covek vidi sta se Partizanu radi, kako se klubu kojem je posvetio najbolje godine zivota sprema “svilen gajtan” na sve moguce nacine, I kad resi da digne glas najjace sto moze.
Kada takav covek vidi da se pred svom tom posasti njegovi najblizi saradnici poturcuju da bi jos koju car ostvarili, a on zagrmi jos jace..
Kada svoje zdravlje stavi na kocku da spase ono za sta je znao da se pred silom spasiti ne moze, ali resen da bar svakome kaze ono sto misli, ne zeleci “da se izvinjava sto ga tuku”.
Kada lopovu kaze da je lopov, a ubici da je ubica, kada sem strucnih pocne da vodi unapred izgubljene bitke umesto onih koji su bili zaduzeni za to I koji su iznenada zanemeli….
Kada ga saradnici prodaju I pobegnu I on ostane sam…
Kada ga izda “jug”, za dan manje I gram vise…
Kada se godinama, krajnje upitnim I sumnjivim likovima peva "Pravda za grobare", a Duletovo ime je zabranjeno na tribinama.
Kada proracunati zavrse kao predsednici saveza, a Dule na amputaciji..
Tada, nemojte da se cudimo sto svi ostali koji bi mogli da pomognu beze od Partizana, ko djavo od krsta…
Tada, nemojte da se cudimo sto smo isti!
Nemojte da se cudimo sto ne da smo isti, nego smo gori.
Nemojte da se cudimo sto ………
Muta nije najgore sto nam se desilo, bice jos mnogo gore… jer..
Cutali smo svi kada je trebalo da odbranimo Duleta, da odbranimo Kadinjacu…
Za bolje od onoga sto nam se desava I nismo…, sve do momenta kada u hali ponovo zagrmi "DULE VUJOSEVIC, sa la la la la".
To ce biti tacka od koje ce poceti budjenje I vaskrs KK Partizan.