Silvija Mizdrak
Grobarčina
Dragi cika Dule..
Setim se pocetka pisma,koje ti je u ono tesko vreme, napisala devojcica, o tome koliko si za njenog tatu ti bio vazan,dok gledam snimak utakmice Kluza sa nasim Partizanom i gledam Tegija kako se smeje dok kao nekada izgovaras sarkazam koji te vecina jos uvek ne moze razumeti...
Koliko li je samo vremena proslo...kao u velikim tugama ili radostima,ne mogu da razjedinim jesi li otisao jako,jako davno,ili si do juce bio tu..
I ne mogu da ne osetim mnogo,bas mnogo toga...kao kada se zaplaces jer ti neko jako nedostaje a opet ti je na licu smesak,jer si ga imao,pa sve to pomesas..
I setim se svega...cini mi se,samo to nikada nisam ni zaboravio,sve drugo je nekako proslo...valjda je to i jedino objasnjenje naseg Partizan i sustina i definicija ljubavi za koju nas sve vise uce da ne postoji.
I pisao bih ti dugo..dragi cika Dule...a opet,ni pola ne bih rekao..
i mi polako starimo...
Jos uvek je sve kako si rekao...predali smo se i mrtvi smo svi...samo se redom sahranjujemo..precutno..kao sto su i tebe oterali,u zemlju u kojoj sve mozes..sem da imas stav..tako drugaciji od njih..
Godine su prosle....ruze nisu procvetale..a meni si kao i ocu te devojcice i dalje jako bitan...poslednji smisao,uzor i simbol borbe i otpora bezumlju i ludilu na koje si nas sve upozorio...
"Biće Partizana i kada ne bude Duška Vujoševića"..rekao si...hoce..i ima ga...ali nikada nije i nikada nece biti isti..ni njima,ni nama...
Hvala ti jos jednom za detinjstvo...i za radost i za suze...❤
Dušan Beli Medić
Setim se pocetka pisma,koje ti je u ono tesko vreme, napisala devojcica, o tome koliko si za njenog tatu ti bio vazan,dok gledam snimak utakmice Kluza sa nasim Partizanom i gledam Tegija kako se smeje dok kao nekada izgovaras sarkazam koji te vecina jos uvek ne moze razumeti...
Koliko li je samo vremena proslo...kao u velikim tugama ili radostima,ne mogu da razjedinim jesi li otisao jako,jako davno,ili si do juce bio tu..
I ne mogu da ne osetim mnogo,bas mnogo toga...kao kada se zaplaces jer ti neko jako nedostaje a opet ti je na licu smesak,jer si ga imao,pa sve to pomesas..
I setim se svega...cini mi se,samo to nikada nisam ni zaboravio,sve drugo je nekako proslo...valjda je to i jedino objasnjenje naseg Partizan i sustina i definicija ljubavi za koju nas sve vise uce da ne postoji.
I pisao bih ti dugo..dragi cika Dule...a opet,ni pola ne bih rekao..
i mi polako starimo...
Jos uvek je sve kako si rekao...predali smo se i mrtvi smo svi...samo se redom sahranjujemo..precutno..kao sto su i tebe oterali,u zemlju u kojoj sve mozes..sem da imas stav..tako drugaciji od njih..
Godine su prosle....ruze nisu procvetale..a meni si kao i ocu te devojcice i dalje jako bitan...poslednji smisao,uzor i simbol borbe i otpora bezumlju i ludilu na koje si nas sve upozorio...
"Biće Partizana i kada ne bude Duška Vujoševića"..rekao si...hoce..i ima ga...ali nikada nije i nikada nece biti isti..ni njima,ni nama...
Hvala ti jos jednom za detinjstvo...i za radost i za suze...❤
Dušan Beli Medić