Punoletstvo najsjajnijeg trofeja 16.04.2010.
Na današnji dan, pre tačno 18 godina, košarkaši Partizana su u dvorani „Abdi Ipekči“ u Istanbulu pobedom u finalu Fajnal-fora nad Huventudom 71:70 osvojili svoju prvu titulu prvaka Evrope.
Partizan je u legendarnu sezonu 1991-1992. ušao kao sve, samo ne favorit. Posle odlaska Divca, Paspalja, Grbovića i ostalih bitnih igrača, formiran je novi mladi tim čije su prve zvezde bile sadašnji predsednik kluba, Predrag Danilović i Aleksandar Đorđević. Za trenera je postavljen dotadašnji kapiten, Željko Obradović, uz stručnu pomoć čuvenog ’profesora’, Aleksandra Nikolića.
Mladu ekipu Partizana je već na samom startu zadesio veliki peh – zbog rata u Hrvatskoj, FIBA je svim ekipama iz SFRJ naredila da svoje utakmice na kojima su domaćini, moraju da igraju u inostranstvu. Izbor ’crno-belih’ je pao na špansku Fuenlabradu što je bila, ispostaviće se prava odluka, pošto su stanovnici predgrađa Madrida Partizan prihvatili kao svoj klub i do kraja su mu pružali sjajnu podršku.
’Crno-beli’ su u takmičenje ušli kao najmlađa ekipa – sa prosekom godina od samo 21,7! U prvoj, grupnoj fazi takmičenja, Partizan se takmičio protiv holandskog Komodora, belgijskog Maes Pilsa, nemačkog Bajera, italijanskog Filipsa, grčkog Arisa i španskih ekipa Huventud i Estudijantes. Svoje takmičenje u Grupi B, ’crno-beli’ su završili na četvrtoj poziciji sa skorom 9-5, iza Huventuda (11-3), Estudijantesa (10-4) i Filipsa (10-4). Plasman u četvrtfinale iz Grupe A obezbedili su Knor (10-4), Barselona (10-4), Makabi (10-4) i Cibona (9-5).
Prepreka Partizanu u borbi za učešće na svom drugom Fajnal-foru, bio je pobednik Grupe A, Virtus iz Bolonje koji je te godine nastupao pod imenom Knor. U prvom četvrtfinalnom susretu, ’crno-beli’ su tesno poraženi rezultatom 61:60. Revanš susret bila je jedinstvena prilika da verna beogradska publika prvi i poslednji put te sezone gleda svoje ljubimce na domaćem terenu. Partizan se odužio na najbolji mogući način, slaveći sa ubedljivih 78:65. Odlučujući susret igrao se ponovo u Bolonji. Partizan je tada pokazao da ipak nije autsajder, kao što je to možda na početku takmičenja izgledalo i savladao je slavnu italijansku ekipu sa 69:65 i plasirao se na završni turnir u Istanbulu, koji se igrao od 14. do 16. aprila 1992. godine.
Na Fajnal-foru su se našle i preostale tri ekipe iz Partizanove Grupe B: Huventud, Filips i Estudijantes. Protivnik Partizana na putu do finala bila je Olimpija Milano, tadašnji Filips, a sadašnji Armani Džins. Partizan je dobro poznavao italijansku ekipu i u grupnoj fazi ’crno-beli’ su oba puta bili uspešniji od svog rivala – 86:70 i 94:89. Partizan ni u trećem susretu nije dozvolio Filipsu da slavi, ostvarivši pobedu od 82:75. I tada, kao i tokom cele sezone, briljirao je bekovski par Danilović – Đorđević sa 22 i 21 poenom. Tada su do punog izražaja došle smele Obradovićeve reči sa početka sezone kako „
Partizan ima najbolji bekovski par u Evropi“ i da „
ni u kom slučaju neće biti autsajder“.
U drugom polufinalu Huventud je lako došao od pobede nad Estudijantesom od 91:69, tako da je finale sa Partizanom bila ’majstorica’ dva kluba pošto su obe ekipe u međusobnom susretu imale po jedan trijumf (pobeda Partizana 76:75, pobeda Huventuda 79:76).
Finale je bilo zakazano za 16. april 1992. u dvorani „Abdi Ipekči“ u Istanbulu. Susret dve, te godine najbolje ekipe u Evroligi, protekao je u velikoj i neizvesnoj borbi, sve do poslednje sirene. Krunu na neverovatnu sezonu postavio je plejmejker ’crno-belih’, Aleksandar Đorđević. Osam sekundi do kraja, na dva poena prednosti za Huventud (68:70), Đorđević je poveo loptu, došao do linije za tri poena i preko dvojice igrača španske ekipe šutirao i pogodio verovatno najlegendarniji koš u istoriji svih finala Evrolige za konačnih 71:70 za Partizan. Đorđević je tako, u ime cele ekipe Partizana, pokazao da ’crno-beli’ imaju veće srce i da je trofej najbolje ekipe u Evropi zasluženo otišao u Beograd.
Za MVP-ja finala proglašen je Predrag Danilović, koji je na meču sa Huventudom postigao 25 poena.
Titulu prvaka Evrope za Partizan 1992. godine osvojili su:
Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović, Ivo Nakić, Zoran Stevanović, Vlada Dragutinović, Željko Rebrača, Mlađan Šilobad, Slaviša Koprivica, Nikola Lončar i pokojni
Dragiša Šarić, predvođeni trenerom
Željkom Obradovićem.
Osamnaest godina kasnije, „neki novi klinci“ predvođeni trenerom Duškom Vujoševićem, imaće priliku da na Fajnal-foru u Parizu, od 7. do 9. maja, pokušaju da napišu nove zlatne stranice Partizanove istorije.