Dimitry
Grobarčina
Какво је ово ловиште газда? Изгледа као да је цунами прошао.
Nekoliko desetina hiljada ljudi prati i podržava naš rad. Zaprati nas na socijalnim mrežama za najnovije informacije o Partizanu ili se pridruži hiljadama članova u diskusijama na našem Forumu
Važno: Registracije za nove članove su trenutno zatvorene. Ukoliko svejedno želite da nam se pridružite, pošaljite E-mail Uredništvu koje će Vas uputiti u proceduru. Kontak informacije možete pronaći na partizan.net
Благодети Ђурићеве реорганизације...
TOPALOVIĆ: Novinari na Partizanu kao ološi i džukele VIDEO
спорт 26
Upravo sam se vratio iz šume... ne brinite. Morao sam malo da treniram šut sa distance... ko zna možda će nam uskoro zatrebati.
Zoran Cvetanović
Zašto Dragan Đurić nije za predsednika Partizana
Nisam pre deset godina mnogo rizikovao u proceni kada sam u jednom intervjuu rekao da će FK Partizan ući u Ligu šampiona pre nego što Srbija uđe u Evropsku uniju.
Moj klub ispunjavao je tada sve uslove neophodne da bi postao deo Evrope: jedna od najboljih škola u svetu, vrsni fudbalski stručnjaci, infrastruktura na svetskim standardima, top menadžment koji je bio uvažavan u svetu.
FK Partizan je firma koja je poslednjih 20 godina ostvarila prihode od više stotina miliona evra. Plašim se da će ova nekad razrađena fabrika fudbala i fudbalera doživeti sudbinu mnogih privrednih kolosa sa ovih prostora, iako je i danas konkurentna u Evropi i svetu.
U Partizanove petliće ušao sam davne 1965. U prvi tim uveo me je Velibor Vasović; igrao sam sa Ivanom Ćurkovićem, Blagojem Paunovićem, Nenadom Bjekovićem, Momčilom Vukotićem.
Pamtim klub, ljude iatmosferu kao što pamtim kada sam na svom prvom turniru u Kazablanki 1972. u finalu dao gol Bajernovom Sepu Majeru. Od Partizana se nisam odvajao ni posle diplome na Ekonomskom fakultetu.
Dok sam uLondonu slušao i držao predavanja na prestižnijoj svetskoj konferenciji o fudbalskom marketingu, dok sam osmišljavao šampionski tim Partizanovih sponzora, naučio sam da apsolutna privrženost klubu mora da bude conditio sine qua non svima koji žele da mu pripadaju: rukovodiocima, stručnom štabu, igračima, zaposlenima, navijačima.
To se, nažalost, ne odnosi na predsednika FK Partizan Dragana Đurića. On ne poznaje svoj klub. Ne uvažava legende koje su Partizanu donele evropsko ime. Važniji su mu članovi skupštine.
Umesto da sa navijačima uspostavi prisniju interaktivnu komunikaciju čiji bi efekat bio pun stadion i fer ponašanje, Đurić je pocepao šavove Partizanovih navijača čije su dve grupe zaratile.
Uprava je ta koja treba da obezbedi finansijske uslove za stvaranje i uigravanje tima koji će igrati po evropskim standardima. Godišnji budžet kluba morao bi da bude 10-12 miliona evra.
Prihodi mogu da se ostvare od učešća u evropskim takmičenjima, marketinga, poseta utakmicama. U svakom slučaju, ne od prerane prodaje najtalentovanijih igrača.
Ali šta reći kada Đurić nije sponzorisao svoj klub, već košarkaše Crvene zvezde!
Istovremeno je sve igrače koji su otišli u inostranstvo prodao prerano, čime je onemogućio stvaranje tima za evropska takmičenja. Da to nije uradio, uveren sam da bi Partizan ove godine igrao u Ligi šampiona čime bi ostvario prihode od centralizovanih marketinških prava, a imao fond igrača vrednosti od više od 50 miliona evra.
Nijedan fudbaler ne sme da se proda dok se na evropskoj sceni ne afirmiše noseći dres svog kluba. Ova vrsta popunjavanja budžeta moguća je samo pod uslovom da postoji odgovarajuća zamena. Oko toga se pita fudbalska struka koja mora imati sva prava i odgovornost za vođenje tima kao i za ostvarene rezultate.
Đurić se stalno meša u struku. Prvo je smenio trenera Slavišu Jokanovića, pa direktora Ivana Tomića. Zatim se odrekao usluga trenera Aleksandra Stanojevića sa kojim je inscenirao sukob s lažnim optužbama kako bi, kao, doveo trenera Avrama Granta, uz alibi da mu je potreban za takmičenje u Ligi šampiona. Naravno da ga je promenio posle samo šest meseci.
Sadašnjeg trenera Vladimira Vermezovića već je pokušao da smeni. Sportski direktor Ljubiša Tumbaković se, imam utisak, malo pita oko dovođenja igrača. Plašim se da će Mocu Vukotića, koji je ikona Partizana, zloupotrebiti kao i Milutina Šoškića – sve pod firmom navodne brige za legende.
Šta je sa Partizanovim stadionom? Zašto Đurić nije ni otvorio razgovore između državnih organa i SD Partizan o svim modalitetima izgradnje ili adaptacije po standardima UEFA? Ako je o tome razgovarao, zašto ljudi koji su čitav vek vezani za Partizan o tome ništa ne znaju?
Poslednjih godina Partizan je bio superioran, nedodirljiv u domaćim takmičenjima, ali je mogao i morao da bude uspešniji u Evropi. Zašto nije?
Zato predsedniku Đuriću treba omogućiti da se vrati u svoje firme gde ljudi štrajkuju, ne primaju plate, gde su blokirani mnogi računi a zaduženost kod banaka raste. Partizanu bi to bilo od nesumnjive koristi. A moguće i Đuriću.
Bivši igrač Partizana, dugogodišnji kreator i rukovodilac marketinga kluba
Zoran Cvetanović
objavljeno: 02.10.2012.