Treba se vrlo ozbiljno posvetiti naucno-istrazivackoj aktivnosti kada je fizicka (a i mentalna) sprema u pitanju. Ljudima van nauke to mozda izgleda malo bitno i nesto sto se svodi samo na "glupu statistiku", ali to je vrlo povrsan pogled koji kreiraju mediji. Cak i sama tvrdnja da je statistika glupa je smesna. Statistika moze teoretski sve da pokaze, ali je problem koliko parametra se uzme u razmatranje. Ako se uzme veliki broj parametra i napravi dobar matematicki model, moguce je dobiti sjajne podatke. Problem je i napraviti te matematicke modele, dobro definisati veze izmedju svih parametara, to balansirati sa slozenoscu algoritama koji se koriste za implementaciju tih proracuna na racunaru... Uzmimo na primer dobro poznatu pricu Valerija Lobanovskog i Anotolija Zelencova. Za one koji ne znaju, prvi je bio legendarni trener Dinama iz Kijeva u tri mandata, inzenjer koji je imao svoju filozofiju da je fizicka sprema na prvom mestu i da to donosi najvecu prednost. Drugi je bio nesto slicno ovom Stojanovicu, pratio je Lobanovskog jos od prvog mandata. Jos kada su poceli da saradjuju, Zelencov je oformio naucno-istrazivacki centar u Dinamu gde su se pravili matematicki modeli bazirani na rezultatima sa fizickih testova igraca i predvidjali sta igrac mora da radi kako bi dostigao svoj maksimum. Dostignuca Dinama svi znamo, a jedan detalj posebno demonstrira preciznost tih modela. Kada je Lobanovski po drugi put napustio Dinamo pocetkom 90-ih, otisao je u Emirate da vodi reprezentaciju. Tamo je malo toga znao o njihovim igracima ali je koristio modele Zelencova kako bi izvrsio selekciju igraca. Rezultat toga je bio da je, ako se dobro secam, izabrao 23 od 25 igraca koji su i ranije bili pozvani u reprezentaciju.