Svaki trener ima neku svoju viziju igre i toga kakav Partizan treba da bude. Problem je što se kod nas treneri često menjaju a igrači ostaju i često se ne uklope u ono što novi trener traži od njih. Ovako gledajući spolja mi deluje da je Savo zajedno sa Đumijem više želeo da igramo u brzom ritmu sa puno tranzicije i brzine u napadu što je bilo zanimljivo i korisno pogotovo u evropi gde se protivnici ne brane toliko plitko kao u ling longu i gde ima prostora. Dok Stanoje više teži igri na posed i u kontrolisanom ritmu, manji je akcenat na brzini a veći na igračima koji znaju sa loptom, takođe Stanoje ne voli individualizam u napadu već više voli da se igra kroz kratke pasove i tako iz timske igre dođe do gola, zato je Suma postao džoker recimo to je bar moj utisak.