Ajde malo oladite sa tom Savo vs Stanoje pričom.
Prije svega želim da pozdravim mamu elvisu prisliju koji je odradio jako dobar posao za njih i puštao da nas tuku ne kažnjavajući ih. Prvo poluvrijeme je bilo dobro, da smo dali gol ili dva bilo bi odlično, jako dobar presing koji je prouzrokovao dosta njihovih grešaka u posljednjoj liniji, koje mi nažalost nismo iskoristili. I naša zadnja linija je imala par grešaka u pasu, za mene očekivano, s'obzirom da su i ovako skloni greškama, ali sve u svemu, dosta dobro poluvrijeme. U drugo poluvrijeme smo ušli jako mlako, gdje su nas uzeli na sredini i nismo znali kako da odgovorimo na to. Oni dolaze do gola iz prekida gdje jebeni najniži igrač tuče loptu glavom pored naše trojice, a gdje je Zdjelar, mora se priznati reagovao presmiješno. I onda....kraj. Zatvorili su sve prilaze golu i nismo mogli ni jednu šansu da im stvorimo dobrih pola sata, 30 minuta za brigu i duboku analizu. Jurimo rezultat, a ne možemo prići golu. Da li smo ostali bez snage, da li nemamo ideju šta sa loptom čim izađe Natko, pojma nemam, ali užasan period utakmice za nas. U suštini, odigrali smo bolje od njih ali morali smo odlučnije i tvrđe na sredini, hladnokrvnije u napadu. Što se tiče pojedinaca, osamnaestogodišnji Jović je bio najopasniji, svaka čast za utakmicu. Takođe Šćekić je uvijek bio tu na lopti. Holender se borio koliko je mogao, izvukao jako dobar slobodnjak, prečka. Asano je takođe bio svuda. Bekovi loši, štoperi nesigurni u pasu, Marković i Jojić premekani za derbi, mora to dosta bolje. Za pobjedu u derbiju mi moramo da ih pojedemo na sredini i ne dozvolimo duže od 15-20 minuta njihove inicijative i lakog građenja igre. Vidjeli smo gdje škripimo i nadam se da ćemo izvući pouke iz ovoga. Tjeraj dalje.