Ja prvi neizmerno cenim Peru Bozica, igraca koji na neki nacin simbolise najuspesniju deceniju u istoriji naseg kosarkaskog kluba. Ne verujem da cemo ikad naci zahvalnijeg igraca od njega. Uvek je ulazio kao dzoker, ubacivao trojke u prelomnim trenucima, neretko bio i "mec viner". Ni sam ne znam koliko je trofeja osvojio za voljeni tim. O Peri uvek sve najbolje.
Ali budimo realni i pogledajmo istinu u oci. Ne volim nesto preterano da obracam paznju na statistiku, ali mora se priznati da ona nesto govori.
Pera je ove sezone, zabelezio drastican pad u velikom broju kategorija. Kao prvo fizicki je inferiorniji ove sezone, pa samim tim ima manju minutazu. Takodje korisnost mu je mnogo manja. Na 20 utakmica u NLB ligi, ukupan index mu je 11. To je stvarno malo, neki igraci to skupe za poluvreme. Ne kazem ja da on treba, da predje u strucni stab i da prestane da igra, za to postoje kvalifikovaniji ljudi koji ce to odrediti, ali jasno je da Pera igra mnogo losije nego predhodnih sezona.
Mogao bi da bude nesto kao Sharp u Makabiju, ikona kluba, koji je uvek u 12 i spreman da zaigra ukoliko je potrebno.
Ponavljam, Peru Bozica, mnogo volim, ali kao klub, ne smemo biti previse sentimentalni, jer vrhunska kosarka to ne prasta. Ukoliko imamo nekog koji je bolji od drugog, taj bi morao da igra.