kecman
Grobarčina
- Учлањен(а)
- 23.01.2008
- Порука
- 3.702
- Reaction score
- 356
Treba ostati veliki i u pobedi i u porazu.
Pošto smo izgubili, baviču se drugim delom ove floskule.
Šta znači biti veliki u porazu?
Ako je protivnik bolji, treba mu čestitati na zasluženoj pobedi.
Ako te protivnik krade, nesportski igra i prestavlja sintezu najvećeg zla u svakom pogledu, onda ponovo treba ostati veliki u porazu. Samo se to tada radi na drugačiji način. Da bi ostali veliki u sinoćnjem porazu, treba da se ponašamo kao Dule Vujošević...
Saša Danilović je idol moje mladosti. Od prvih utakmica u Partizanu preko F4 u Istambulu, pa onda one zagrebačke ratne noći na utakmici Cibona-Knor, kada je podizao tri prsta i pljunuo Franja Arapovića, pred punom dvoranom poludelih Hrvata, pa sve do prevaspitavanja sudije Jurasa u Vršcu.
To je taj Saša Danilović, hercegovačka ljudska gromada sa Zubaca i Divina, koju obožavam. Veliki nepokolebljivi Partizanovac.
Ovaj sinoćni Sašin gest je imao isti početak. Pozvao je Radonjića. Kada se ovaj okrenuo, trebao je Saša da mu čestita, al ne verbalno, nego nekim čvrstim predmetom po onoj bezobraznoj glavudži, jer treba ostati veliki u porazu....E, moj Saša...
Pošto smo izgubili, baviču se drugim delom ove floskule.
Šta znači biti veliki u porazu?
Ako je protivnik bolji, treba mu čestitati na zasluženoj pobedi.
Ako te protivnik krade, nesportski igra i prestavlja sintezu najvećeg zla u svakom pogledu, onda ponovo treba ostati veliki u porazu. Samo se to tada radi na drugačiji način. Da bi ostali veliki u sinoćnjem porazu, treba da se ponašamo kao Dule Vujošević...
Saša Danilović je idol moje mladosti. Od prvih utakmica u Partizanu preko F4 u Istambulu, pa onda one zagrebačke ratne noći na utakmici Cibona-Knor, kada je podizao tri prsta i pljunuo Franja Arapovića, pred punom dvoranom poludelih Hrvata, pa sve do prevaspitavanja sudije Jurasa u Vršcu.
To je taj Saša Danilović, hercegovačka ljudska gromada sa Zubaca i Divina, koju obožavam. Veliki nepokolebljivi Partizanovac.
Ovaj sinoćni Sašin gest je imao isti početak. Pozvao je Radonjića. Kada se ovaj okrenuo, trebao je Saša da mu čestita, al ne verbalno, nego nekim čvrstim predmetom po onoj bezobraznoj glavudži, jer treba ostati veliki u porazu....E, moj Saša...