Koliko god da smo nervozni, dosta pametnih stvari je izreceno. Ali, mene fascinira kako skoro svi uporno preskacete jednu cinjenicu, a vezana je za Peru Bozica.
Ne znam da li postoji osoba medju navijacima Partizana, ne samo na ovom forumu, koja nije gotivila ovog igraca. Prvenstveno kao coveka, jer prema nekom mom skromnom misljenju, on nije bio nista vise od prosecnog kosarkasa, ali je imao ogromnu ulogu u svakom timu Partizana, kao kapiten, produzena ruka trenera i kao covek koji je imao odredjeni ugled medju saigracima. Moje pitanje je zasto je takav covek dozvolio da se kod velikog broja navijaca taj utisak o njemu kao coveku pokvari? Ako je vec prihvatio da posle Njega preuzme kormilo, a nikakve kvalifikacije za to mesto nije imao, zasto posle apsolutno svima ociglednih katastrofalnih rezultata njegovog i naseg tima, kakav god on bio, nije podneo neopozivu ostavku i tako sacuvao obraz? Opet mislim da mu u tom slucaju niko ne bi zamerio, jer bi se videla iskrena briga kod njega za buducnost kluba. Ovako, kod mene je izgubio apsolutno svaki kredibilitet, jer je ocigledno da ceka mig onoga koji ga je postavio, a o kome ne zelim nista da pisem, jer nemam vise nista lepo o njemu da kazem.
To da li cemo ispasti ili ne, nije za mene kljucno pitanje. Kao sto nije bilo cak ni ono da li ce nas mentalno oboleli premijer ugasiti ili ne. Kljucno pitanje za mene je zasto smo izgubili dusu? Bojim se da sa tog puta povratka nema.