Boli ovo ceo dan, pa boli.
Ko malo zna kosarke, zna koliko je tesko igrati utakmicu protiv rukometasa, a u kojoj je odnos faulova 17- 14 i koliko prilagodjavanja treba, iako pola nasih misli da smo imali koliko toliko normalno sudjenje.
Pa opet, nije samo to razlog naseg poraza, naravno, ima nesto (puno) i do nas samih, a to boli jos vise, kad znas da su i vakvi i onakvi, ovi nasi momci mogli da drknu grogirane cigane.
Pisao sam vec da im je glavna taktika bila odmarati one njihove majmune sa jezicima do poda, i zato su pauze bile takve, a coki legenda nasmejan dole na terenu dok ciste halu. Malo ih odmoris, malo smanjis nas tempo, malo smanjis pritisak... kad vec nismo otisli na plus 15 na poluvreme.
Avaj... kosmicka pravda se ovde pominjala, jer nismo imali za sta da se uhvatimo sinoc, pa da vam kazem kako ja gledam na tu pravdu.
Zelimir Obradovic ce uzeti Evroligu sa Partizanom. Sa Aleksom, Tristanom, Balsom, Madarom, mozda Urosem i jos par crnaca...
Zelimir Obradovic se nikad ne bi vratio u Partizan da je u njemu sve bajno i da nije spao na ove grane i da to nije iz inata.
Partizan je spao na ove grane zbog onog govnara koji dozivljava sizofrena cepanja i koji mezimici sipa pare, omogucava trgovinu sudijama, svemocne majmune na tribinama, odvezane ruke zlotvoru koji ih vodi i kupuje final fourove u Beogradu (prvi zbog nade da ce na istom i biti, a drugi zbog utvrdjivanje statusa).
E, bas taj ce biti direktni razlog naseg osvajanja Evrolige.
Smrt fasizmu, ziveo Partizan.