I kada pseto padne, a nadam se pasce brzo, u stvari nadam se i da crkne kao ker koliko ga mrzim, pitanje je sta ce biti sa KKP.
Mene licno ne doticu rezultatski neuspesi, ne voli se Partizan zbog trofeja, i nemoguce je osvojiti bilo sta dok ciganski ludak vedri i oblaci. Krivo mi je sto smo se dali pasjim sinovima, kada je General bez borbe oteran. Krivo mi je sto je veliki broj navijaca to opravdavao kao dobru stvar za klub, na ovom forumu (to je tek posebna prica), raznim drustvenim mrezama, i u stvarnom zivotu. Zamislite kako je Duletu bilo tada, samo neka se svako od nas stavi na njegovo mesto u tom trenutku. Bolno. Nista se ne desava slucajno u zivotu. Zato danas mi kao navijaci Partizana imamo sta imamo.
Krivo mi je sto jos tada klub nije krenuo drugim putem, a nije da se nije moglo, samo su ocigledno mnogi bili slepi, a mnogi pokvareni i bez kicme. Pitanje je i da li se moglo tim drugim putem, nakon sto su pacovi oterali Generala i ostali u klubu.
I za kraj krivo mi je sto sam siguran da kada objave kako je klub duzan preko 10 miliona, nista vise nece biti isto, bar za mene licno. Drzava nece da spasi KKP kao sto je par puta crvenu kurvicu spasavala. Ja licno, ciganska picka nisam, isektaseni debil nisam, ako kojim slucajem budu isli po ciganskom receptu, to nece biti klub koji ja volim. To nece biti moj Partizan. A ostoji, todoricu, silobadu i svim slicnim smradovima, iz dubine duse sve najgore zelim. Vucicevi pusaci kurca. Nista nam okupator ne bi mogao, da nije bilo domacih izdajnika. I da je bilo vise hrabrih Partizanovaca, glumaca, pisaca, sportista, svih javnih licnosti da dignu glas protiv nepravde.