Željko će biti general na klupi, od njega ne očekujem izjave i borbu u stilu Duška Vujoševića. Žocu je država poslodavac i vrlo dobro zna celu situaciju. To što je kao mesta za svoja istupanja izabrao opozicione medije, dovoljna je distanca.
Vujoševiću je takođe država bila poslodavac ali se nadao da će iza njega stati armija navijača. Šta je bilo, videli smo. Zašto je oteran sam je rekao: "Mislili su da ja dirigujem navijačima šta da viču"
A onda su oterali njega, pa potom rasturili navijače na sto frakcija. I eto, nije više bilo skandiranja. Željko ima sve viđeno na tacni. Imamo i mi... Da li ćemo stati iza Željka ili se praviti pametni - ostaje da se vidi!
Meni je ovo životni san u sportskom smislu. Čovek koji je sa klubovima 9 puta osvojio EL, koji je moj Partizan stavio u istorijske knjige i koji dolazi danas kada smo okupirani i najgori u novijoj istoriji, za mene je Bog otac lično. Kako on poželi tako neka bude, što se mene tiče. Ipak, ne očekujem da se otvoreno i verbalno konfrontira sa poslodavcem.
Više verujem u eventualne uslove koje je postavio za svoj povratak /pre svega mislim na budžet za tim/ i njegovu stručnost. Slatke muke tek predstoje kada budemo govorili o utiscima sa Željkove konferencije za novinare, kada budemo ovde razmatrali koga bi sve voleli da vidimo u Partizanu od igrača, pa komentari onih koji potpišu. Pa onda gledanje i komentarisanje pripremnih tekmi. Pa da li su piškili, kakili...
Posebno će mi naslađivanje biti kad vidim ganfere panterske da kukaju i plaču ili čak da se od muke "junače" /šta sve danas pročitah, Bože me sačuvaj i sakloni/. Meni je već sad lepo!