Posle posla sam ušao u neku kladionicu da vidim kako stojimo, bio je početak drugog poluvremena, još uvek smo vodili...
Ali u kladionici je bilo samo nekoliko ,,cigana,, čije su mi komentari i navijanje bili toliko odvratni da sam morao da izađem napolje jer ko zna do čega bi došlo da sam ostao unutra...
Prožderao sam usput neke dve masne pogačice iz pekare da smanjim nervozu i otišao do neke druge kladionice...
Tamo je atmosfera unutra bila mirna, ali meni je taj ,,ciganski,, klub toliko odvratan, da sam se jedva uzdržao da ja ne ustanem i glasno oteram sve redom u pičku materinu, a i imao sam ogromnu želju da skočim i polupam ekran na kome je prenos...
Ako naš igrač pipne njihovog to je faul, ako njihov jaše našeg onda nije... Anđuša doduše izgubi loptu, ali ono njihovo govno simulira kao da ga je Anđuša pogodio minobacačem...
E sad...kako da igraš sa govnima? I da ga ne ugaziš, smrdi i smeta...ako ga ugaziš, smrdi još više...
Dođe i neki prekid, nisam ni znao zbog čega, čekao sam da prođe, nikako da prođe...ajd rekoh idem na bus i kući, da ne bih čekao onaj noćni, ko zna dokle će prekid da traje i hoće li se utakmica nastaviti...
Kući sam stigao na vreme da vidim kako utakmicu gubimo...
Izgubili jesmo bitku ali rat jos traje.
Traje itekako, i nadam se da ću biti u prilici da odem na fudbalski derbi pa da tamo iz sebe izbacim sav bes koji mi se noćas nakupio! Nadam se i da će im se naši fudbaleri ukenjati u njihove galaktičke pobede i najdublji stadion. I da će im košarkaši u ABA ligi žestoko vratiti za ovo večeras. I da će ih i ostali naši klubovi nabijati sa stoka razlikom, ako ne sad, ako ne ove godine, ako ne za 10, a ono za 100 200 i 1000 godina, ali kad tad!
Jer nema predaje!
Mogu da budu jaki i jači i pojačani i ojačani, i sa 150 miliona uzastopno osvojenih trofeja, ali toliko im je odvratan taj mentalitet i ta želja za nekim ,,ciganisanjem,, u svakom trenutku njihovog bitisanja, da živim za to kada će doći dani naših pobeda nad njima takvima kakvi su.
Kud Lesor bar ne dohvati onog njihovog seronju...