Različit je način na koji je dominirao Musli i ovaj na koji dominira Pecarski. Musli je bio "acelarator", prevedeno - dečak koji je već sa 15, 16 godina imao formirano telo, odskakao je fizički (i visinski i snagom) od generacije, te je iz toga proizilazila njegova dominacija. S druge strane, Pecarski je relativno nizak za poziciju koju pokriva u mlađim kategorijama, nije mobilan, fizički je vrlo, vrlo ograničen, nije snažan... njegova dominacija dolazi kao posledica čiste košarkaške inteligencije i nestvarno meke ruke, dakle to je košarkaška dominacija, a ne fizička.
Ukoliko za koju godinu bude odlučio da se prijavi za NBA draft (a hoće 99%), Ameri će biti zaljubljeni u njega jer će videti veliko preklapanje sa Jokićevim napadačkim repertoarom; nešto niža petica/viša četvorka, meke ruke, sa nestvarnim ofanzivnim smislom za igru, te osećajem za skok i asistenciju, ali i lošom defanzivom usled "sporih nogu".
Što se Bogdana tiče, on nikada nije bio na ovom nivou dominantnosti u mlađim selekcijama (imao je povremeno brutalne partije, ali ovaj nivo konstantnosti lakoće - nikad). Tu naročito mislim na reprezentaciju, jer je ipak to ozbiljniji spektar suparnika.
Kod Bogija se uvek video potencijal zbog fantastičnog gornjeg dela tela, ramena su uvek bila "na mestu", dugačke ruke, solidna atletika, šut koji je bio lako popravljiv... ali on nikada nije mogao da bude dominantan kao neki drugi momci iz njegove generacije; recimo Valančijunas, koji je bio supertalentovana verzija Muslija, ili Đentilea koji je već sa 18 godina bio jak kao Bojan Bogdanović danas, svaki napad je bio u "mis-meču", jer je bez problema pod koš mogao da ugura i četvorke/petice, a kamo li dvojke/trojke koje su ga čuvale.