Apsolutno se slažem sa kolegom! Moramo da se angažujemo i damo sve od sebe da nešto promijenimo, sve i da se ništa ne uradi, barem da nam ne bude žao što nismo pokušali kad je bilo vrijeme za to.
Međutim, kad vidim količinu letargije i lijenosti koja vlada među srpskim narodom, pogotovo među Grobarima, shvatim da su šanse za to mizerne. Ljudi, nas tovari ko kako stigne. Da se ne fokusiram na kadar SNSa i Čovića. Pa ona mutava spodoba se igra sa FK, kao i sa svim ostalim firmama koje je uništio. Da se popne na neki od reflektora JNA i odozgo izdrka i popiša se po stadionu, sa sve prvim timom ispod i direktnim prenosom uživo, mislite da bi se IKO javio (sem cigana koji bi likovali)?!
Tako i košarka, vaterpolo i ostali sportovi. Vidjeli smo nedavno na banjici koliko nas je bilo. (Priznajem da na banjicu dugo nisam otišao, prosto jer ne mogu da se organizujem, i iskreno žalim zbog toga, ali zato gledam da na neke druge načine pomognem VK, kao i ostalim klubovima.) TEK ćemo da vidimo koliko nas NEĆE biti u Areni, jer EL više nije interesantna našoj razmaženoj publici. To što nas ljudi MOLE da dolazimo na utakmice i pomognemo klubu koji volimo, apsolutno je nebitno. Bitno je da se igramo ovaca i opasnih frajera na tribini. Da se fotografišemo za fejsaru i тњиттер.
Novinari kidišu na Partizan kao bijesni psi, što donekle i razumijem, obzirom da gladuju već godinama. Naša malobrojna "garnitura" novinara koja bi tu nešto možda i mogla da uradi i da digne glas - plaši se odmazde "odozgo". Svjestan sam i činjenice da malobrojna grobarija nešto i pokušava da promijeni u tom odnosu snaga i predstavljanju INSTITUCIJE u medijima, ali se to iz ove perspektive čini kao kap u moru.
Da se razumijemo, nisam pesimista u životu, jer onda maltene ne bih ni radio ništa. Prosto sam izrevoltiran, ne toliko onim što oni rade, koliko onim što mi ne radimo. I to ne zato što ne možemo, već zato što nećemo. (čast izuzecima)