Pera Božić 03.06.2013
Pera Božić za Partizan.Net
Jedno jako prijatno popodne proveli smo uz kafu i uvek topao osmeh Pere Božića, s kojim smo ukratko popričali o njegovom sadašnjem trenerskom poslu, timu, navijačima i ambicijama. Koliko dobar odnos Pera ima sa igračima govori sasvim slučajna situacija u kojoj su igrači sedeli i posmatrajući intervju nasmejano dobacivali.
Partizan.Net: Kako si počeo da treniraš košarku? Da li si od starta imao zacrtanu ambiciju da postaneš profesionalni igrač? Možeš li nam ispričati ukratko prve korake Pere Božića?
Pera Božić: Davno je to bilo, mada po ovom savremenom shvatanju možda sam dosta kasno počeo da se bavim košarkom,sa nekih 13-14 godina. Iako sam se pre košarke uporedo bavio fudbalom i folklorom, potom i plivanjem, sigurno da je sredina u kojoj sam odrastao i osnovna škola u koju sam išao puno uticala na to da to baš bude košarka. U osnovnoj školi u kojoj sam bio, sport je bio glavna tema i košarka sport broj jedan. To su bila gradska takmičenja organizovana po školama, gde je Partizan pratio te utakmice i vršio selekciju, odnosno birao igrače koji su njima bili zanimljivi za njihovu selekciju, tako da sam ja bio jedan od tih igrača koji je završio u generaciji ’78-’79 u Partizanu. Tu se nisam nešto previše zadržao. Potom sam otišao u Užičku Republiku, odnosno KK Košava. To je klub koji je bio u Bloku 62 i tamo sam napravio te neke prve ozbiljne košarkaške korake gde sam otprilike već znao da je košarka nešto čime ću se baviti u životu.
Partizan.Net: Koji ti je najlepši momenat u karijeri i da li ima nešto što bi iz karijere rado obrisao gumicom?
Pera Božić: Stvarno sam imao jako uspešnu karijeru, koju nisam ni sanjao u početku da ću imati. Sigurno da je momenat dolaska u Partizan jedan od najlepših i to što sam bio deo tima koji je osvajao sve te trofeje. Teško da mogu jedan momenat izdvojiti jer ih je bilo mnogo. Što se tiče nekih ružnih momenata, sigurno da je u svakom sportu najgore kada ne možeš da se baviš njime, odnosno kada te neka povreda spreči u tome. Tako sam i ja imao dve teške povrede u svojoj karijeri koje su me maltene dve sezone odvojile van terena.
Partizan.Net: Kako ste uspeli da ostanete hladnih glava u Železniku prošle sezone i kako reagujete na tu tenziju koja se godinama podgrejava i multiplikuje?
Pera Božić: Mislim da je u životu i u sportu samokontrola jako važna. Znači da iskontrolišeš emocije i da bez obzira na uslove u kojima igraš budeš fokusiran na ono što želiš i na cilj. Mi smo stvarno u jednoj atmosferi,koja je bila nesportska, uspeli da ostanemo pribrani, hladnih glava, da pobedimo u utakmici i osvojimo titulu,koja je samim tim dobila neki veći značaj i odredjenu težinu.
Partizan.Net: Da li osmeh sa tvog lica ne silazi zbog toliko osvojenih titula sa Partizanom ili si po prirodi takav?
Pera Božić: Ja sam karakterno takav i još kada se na to nadoveže uspeh i zadovoljstvo u poslu kojim se bavim to je sigurno dobitna kombinacija.
Partizan.Net: Navijači Partizana su bili oduševljeni sa tvojim povratkom u Partizan i mnogi te smatraju nekom vrstom amajlije, kako to doživljavaš?
Pera Božić: Stvarno mi jako prija i godi što sam nekom amajlija, odnosno da neko misli da donosim sreću Partizanu. Sreća je možda i u životu i u sportu najvažniji faktor, a ona se zaslužuje.
Partizan.Net: Da li te posao pomoćnog trenera ispunjava dovoljno ili i dalje postoji želja da utrčiš na teren?
Pera Božić: Skoro sam završio igračku karijeru i prešao u trenersku. Naravno da određena želja postoji, ali je kontrolišem i polako to igračko menjam za trenersko. Na početku sam jednog novog razdoblja u svom životu i ulazim u njega kao i u sve sto sam do sada ulazio, sa maksimalnim ambicijama, spreman sam da učim, da napredujem i sa željom da jednog dana postanem vrhunski trener.
Partizan.Net: Da li je bliskost i drugarstvo sa igračima dobar put ka građenju trenerskog autoriteta?
Pera Božić: Autoritet se prevashodno gradi znanjem i doslednošću, a što se tiče tog nekog odnosa sa igračima to je više nešto lično i deo nekog tvog karaktera.
Partizan.Net: Da li imaš neko posebno zaduženje kao pomoćni trener i da li radiš sa svim igračima ili samo sa spoljnom linijom?
Pera Božić: Uloga koju imam kao pomoćni trener trenutno je ista kao i kad sam bio igrač. Samo što sam sada u odelu na klupi, a ne u dresu. U Partizanu svi ljudi iz menadžmenta, kluba i stručnog štaba su u funkciji i u servisu igrača, na raspolaganju smo igračima ceo dan bez obzira da li su to spoljni igrači ili centarska linija. Radimo sa njima i na neku njihovu ličnu incijativu, a sa obavezama koje im mi zadajemo radimo na nekom njihovom usavršavanju. Između ostalog, ono po čemu se Partizan razlikuje od dosta timova je to što stvarno jako puno vremena provodimo na terenu.
Partizan.Net: Tvoj komentar o hemiji, duhu tima i odnosima među igračima iz tvoje perspektive kao nekoga ko je dugo bio deo sistema i u njemu imao važnu ulogu.Komentar o tvom nasledniku na kapitenskom mestu Vladimiru Lučiću?
Pera Božić: Napraviti dobru hemiju u timu i dobru atmosferu je jako težak posao, a Partizan je odličan u tome. Prvi korak je selektiranje igrača, gde se izaberu oni igrači koji pored košarkaških i karakternih ljudskih osobina zadovoljavaju sve uslove i spremni su da stave tim iznad ličnog. Sigurno da je svaki igrač dužan da unese pozitivnu energiju u svlačionicu i na teren i svako od igrača je dužan da se kao sportista ponaša na terenu i van njega. Kapiten ima ulogu da ukoliko neko slučajno malo zaluta i krene nekim drugim putem što pre ga vrati na pravi put.
Što se tiče mog naslednika Vlade Lučića, on je izvanredan momak i postoji razlog zašto je on ove godine dobio tu ulogu da u ovoj mladoj generaciji Partizana bude predvodnik i bude pravi primer na terenu i van terena i mislim da izvanredno obavlja svoju ulogu.
Partizan.Net: Iskreno, bez floskula “ 13 igrač ” koliko su navijači deo čuda koja Partizan pravi godinama, mnogima je nejasno da tuđa emocija može da se transformiše u nešto konkretno kao što je rezultat, ali utisak je mnogih da su KK Partizan - navijači simbioza koji zajedno drže ruku na svakom peharu?
Pera Božić: To je stvarno tako. Dosta puta sam tokom igračkih dana u Partizanu to naglašavao i često ponavljao iste rečenice, ali ta energija koja se prenese sa tribina na parket je nešto što se ne može ni rečima opisati nego to treba doživeti. Sigurno da su u tom momentu oni šesti igrač na parketu. Zajedničko podizanje trofeja je sa razlogom jer oni su deo svih tih trofeja i uspeha u istoriji Partizana.
Partizan.Net: Da li neko u tvojoj bližoj ili daljoj familiji navija za komšijski tabor i ako ima kako gledaju na tebe?
Pera Božić: Naravno ima ljudi u mom okruženju koji navijaju za Crvenu Zvezdu, ali oni moji najbliži navijaju za mene (smeh).
Zahvaljujemo se Peri na izdvojenom vremenu uprkos jako zgusnutom rasporedu.