Milko protiv Veleža daje 3 gola i promašuje penal,a inače tog istog dana , može se reći u isto vreme su se dešavale one istorijske scene u Zagrebu na početku derbija izmedju purgera i cigana, koji nije na kraju ni odigran.
Tri dana kasnije igraju se utakmice poslednjeg kola sezone 1989-90. Bik je već seo na našu klupu privremeno, umesto Golca i vodio nas je tada u poslednja 4 kola, plus onaj revanš polufinala kupa protiv cigana,(njihov preokret na JNA sa 2-0, na 2-3).
Nama visi Evropa, igramo utakmicu poslednjeg kola protiv Radničkog na Čairu, bod nam je dovoljan za Kup Uefa, da ostanemo četvrtoplasirani, ali postoji pravilo , ako igraš nerešeno, moraš pucati penale i pobediti u penal seriji, da bi i taj bod nekako iščeprkao.
Stanje na tabeli je bilo : CIgani idu u Kup šampiona, Dinamo u Kup Uefa a trećeplasirani Hajduk nemože ni u Kup Kupova ni u Kup Uefa, jer mu traje višegodišnja suspenzija zbog suzavca 1987. protiv Marseja na Poljudu.
Nama uoči poslednjeg kola, tog proleća odlični Rad, diše za vratom (njih je u toj polusezoni trenirao ljupko petrović a igrali od cigana pozajmljeni jugović, zatim Štitarac Djukić ,Ljubinko Drulović, Miki Stević između ostalih).
Pobediti ili uzeti bod na penale u Nišu ili nema ništa od Evrope, jer Rad u slučaju istog broja bodova ima bolju gol razliku.
Utakmica u Nišu praktično je bila u znaku jedanaesteraca.Radnički je poveo, a mi smo izjednačili, oba gola sa bele tačke.Milko je šutirao penal i pored promašaja u tom meču sa Veležom i izjednačio.
Kasnije nam je dosuđen još jedan penal na Čairu ali ga ovaj put Milko promašuje.
Ostaje 1-1 na kraju i pristupa se penal seriji.Odlučuje u poslednjoj seriji, ko bi drugi nego Milko DJurovski
, njegovim šutem je ipak izborena Evropa i taj udarac mu je bio i poslednji šut u dresu Partizana, jer se seli tog leta u redove, svoje ne tako davne žrtve, FK Groningen.