Povremeno sam na poslu pratio rezultat, znao sam da je 1:0, da je 2:0, da nam je golman povređen, Duljaj suspendovan za derbi...sledeći put kad sam pogledao internet - bio je već kraj utakmice i naš poraz od 3:2...
Međutim više od poraza me je oneraspoložilo reagovanje onih kolega sa foruma, kojima je (i ovaj put!) naš poraz poslužio da bace ,,drvlje i kamenje,, po našem treneru i fudbalerima...
Iz njihovih reči, ispadalo je da smo odigrali katastrofalno, da maltene nismo bili u stanju da šutnemo na gol...
Otprilike kao da nas je zadesio neki novi Nordsjeland...
Ali...rezultat meča ipak nije odavao baš toliko katastrofalan utisak...
I sačekao sam snimak utakmice u ponoć, gledao ga do malopre...
Bila je to jedna tipična naša supernjivaligaška utakmica na vrućem terenu, mi u obavezi da igramo nešto i u želji za sva tri boda, i rival koji će da se zatvori i pokuša kontrom, dajući svoj maksimum maksimuma uvek protiv jednog Partizana, isto kao što i sudija, po pravilu neka
- uvek daje svoj maksimum PROTIV Partizana...
Igrali smo večeras koliko možemo i umemo, jesmo gubili, ali smo ih i stigli, a to što smo ostali bez pobede na tom stadionu, pa nije nam prvi put, svakako...
Nije tačno da nismo imali šanse i šuteve, jesmo.
E sad što neki stalno očekuju da smo (kao nekada davno što smo bili) novi Mercedes, iako smo (već duže vreme) zapravo samo polovni Yugo 45, i koji ne umeju da podnesu poraz ili život bez trofeja - to je očigledno njihov problem...
Kako su se navijači Partizana od onih koji su nekada bili u stanju da budu uz svoj klub i kad je mnogo teško pretvorili u neke babe narikače koje se samo žale i kukaju...
Kako, eto tako, valjda pronalaskom interneta gde svaka baba narikača može sebi da da oduška uz tastaturu...
Partizan traži jake ljude, ako ih nema uvek u timu ili pored tima (a uvek dolaze i takva neka teška vremena), onda bar MORA da ih ima među svojim navijačima, simpatizerima, pristalicama...
Jebo ti to da smo uz Partizan samo kad je lako i lepo!
Adi, jebi aparthejd u derbiju!