I konacno...Moguce je biti ponosan na igrace i Zeljka, ali istovremeno i laicki kritikovati neke stvari, pogotovo sto se tice ove serije.
Smajilagic ima kosarkasku inteligenciju i neka zaista izvrsna rjesenja u napadu koja zbunjuju sve na terenu, ali sta vrijedi ako ne moze da izdrzi vise od 10 minuta utakmice bez 5 licnih? S jedne strane napada reket sa Tavaresom u njemu dok ostatak naseg tima ne smije ni da pogleda tamo, a s druge pravi neke epski glupe faulove. Pogovoto mislim cetvrti, kad bukvalno lijeze na igraca Reala nakon jedne ocigledno izgubljene lopte. Biti agresivan i imati zelju je sjajno, ali ipak treba imati i razuma.
Papapetru mi je skroz dobar lik, ali... Sve vrijeme mi po ponasanju i igri izgleda kao trinaesto prase u timu. Izgleda mi da se nikad nije do kraja prilagodio i postao u potpunosti dio tima kao sto su to postali, recimo, Panter i Lesor. Mozda je to zato sto ima mirniji karakter od njih. Na racun njegovog profesionalizma se nema sta reci, ali (s izuzetkom cetvrte utakmice)... ne znam sta nam je tacno novo donio u timu.
Lesor, sa izuzetkom druge utakmice, u citavoj seriji jednostavno nije bio ono sto smo ocekivali. Kad Tavares nije bio na parketu, pucao je od samopouzdanja, lomio odbranu. Ali cim bi Tavares krocio na parket, Lesor vise nije postojao. Razumijem respekt, ali majku mu, pa ipak nije to Dvajt Hauard iz najboljih dana...
Madar... Uz svu povremenu lucidnost u napadu, u odbrani je cesto izgledalo da sa njim imamo igraca manje na parketu. A taj nedostatak nije dovoljno kompenzovao u napadu.
I na kraju nesto sto bi se okarakterisalo kao bogohuljenje. Zeljko... Niko mu nikad ne moze osporiti da je najveci Evropski trener u istoriji ove igre, i da je zbog njega Partizan sada ovde gdje jeste, ali... Ne znam, citavu seriju ocekujem neki njegov potez ili odluku o kojoj ce se pricati, pogotovo u odlucujucim momentima. A ispada da ga je Cus u svakoj utakmici u zavrsnici nadmudrio. Ne znam da li je ista moglo biti drugacije, uzimajuci u obzir sirinu kadra i kvalitet u oba tima, ali... Lako je biti general poslije bitke, ali na +15, minut i po prije kraja trece cetvrtine, pa valjda se moglo pretpostaviti da je ta ludacka rukometna odbrana i mahniti sutevi za tri i prodori jedino sto je preostalo Realu da se vrati u utakmicu. Ne mirni napadi od 24 sekunde i igranje na Tavaresa. I kako, pored takvog maga na klupi, mi dopustamo da se kola strmoglave onom brzinom. Znam da on ne moze izaci na teren i igrati, ali ipak mi se ne cini da je on sa klupe ista uspio da promijeni. A skoro isto bi se moglo reci i za zavrsnice svih ostalih utakmica. Da nam nije bilo genijalnosti Pantera i trice preko ruke iz potpuno neizdradjenog napada u prvoj utakmici, mi bismo izgubili sve neizvjesne zavrsnice protiv njih.