Svakome se (da se fudbalski izrazim) nekad desi neki ,,Fljamurtari,, ili ,,Šamrok,,...i to je u sportu normalno...ali da je teško, teško je...
Da se ne lažemo - ovaj tim je napravljen i sastavljen da osvoji bar neke trofeje već u ovoj sezoni, da uđe u Evroligu - da osvoji Evrkup...ili bar da uđe u njegovo finale...minimum...
A izgubio je i finale domaćeg kupa i ,,sapleo,, se i ,,pao,, već na prvoj ,,stepenici,, do finala Evrokupa...
Dakle ovo dosad je zaista veliki neuspeh i veliko razočaranje, a svima nama zajedno, i treneru i igračima i navijačima je zaista svejedno ko je više a ko manje kriv za dosadašnji neuspeh...da, ostaje da se odigra još ABA i ,,domaćica,, ali...raspoloženje nam je trenutno na nekom minimumu minimuma...
Sinoć sam požurio sa posla u nabližu kladionicu, nadajući se da utakmica još traje i da ću ugledati povoljan rezultat - bilo je oko 6 minuta do kraja, rezultat tako i tako, ali sledio sam se kad sam video na parketu veliki znak jubileja naše Evro titule...
Čemu to?!
U redu, je, obeleži jubilej, sedi na taj dan u neku kafanu, proslavi ako treba ali urazumimo se da je 16.april već odavno prošao, da se SAD igra sa Bursom, da je 20.april, da 2022.-a nikako nije 1992.-a, a da Aleksa i Panter uopšte nisu Đorđević i Danilović!
I da nismo ,,cigani,, koji svoj Bari moraju da pomenu svaki dan...
Ipak...mi smo do kraja utakmice došli do ubedljive prednosti koju je prosto nemoguće izgubiti za tako kratko vreme...i pomislio sam da nas, eto, ,,kurčenje jubilejom evro titule na parketu,, ipak nije izbaksuziralo, i... možda i nije, ako niste sujeverni - ali smo ipak prvo otišli u produžetak, a u njemu je Bursa sa nama prosto ,,obrisala pod,,...
Iskreno... ja sam se zabrinuo za Željkovo zdravlje posle jednog ovakvog šoka...a što se mene tiče zaspao sam kad sam zaspao, i...
I jutros sam se probudio, pa posle opet vratio u krevet, pa zaspao ponovo i sanjam, idemo Željko i ja pored nekog velikog belog zida, i ja ga pitam, pa dobro, koliki budžet ima ta Bursa, a on mi klima glavom levo-desno...i... posle se probudim...
Ne mogu da upravljam svojim snovima dok spavam, i ne mogu da kontrolišem svoje misli dok sam budan...ali svakako se trudim da se koliko-toliko u rečima i postupcima,,kontrolišem,, - i ako nešto ne volim to je neko PRAVLJENJE RAŽNJA DOK JE ZEC JOŠ U ŠUMI!!!
Počelo je još ovde na forumu sa ,,osvajamo sve,, ,,dovodimo NBA igrače,, itd...i koliko god da je to kao služilo da se ,,sprdamo sa ,,ciganima,,,, - nisam bio oduševljen - aj prvo da se mi ,,sprdamo,, sa njima na terenu i da poosvajamo to ,,sve,, pa ćemo posle da budemo duhoviti, ali...
Video sam (na internetu) da je i Aleksa bio ,,duhovit,, i trčao kao nešto do protivničke klupe - i kosmička pravda i karma i kurva mu je to odmah vratila - dečko, izgubio si utakmicu, pa trči opet do klupe koja nije tvoja pa da budeš ,,duhovit,,...
I bilo bi bolje da smo prvo nešto osvojili pa tek onda zvali Tanju Bošković da peva ,,Tango smrti,,...
Da, i to sam video na internetu da je Tanja bila u Areni, a video sam i Tanju lično...pre nekog izvesnog vremena...i rekoh joj to...
Znate, prerano smo mi počeli da slavimo...ovo je sport, igra i onaj tamo sa druge strane...
Što reče Mića Berić, naši igrači slave koš kao gol u fudbalu...
Nisu dosad izvukli pouku iz grešaka koje im se ponavljaju, i ova OGROMNA šok-terapija možda im pomogne da shvate gde su došli...ili ih možda još više ukanali...
A i nije brate svako za Partizan...
I ne mislim tu samo na rezultate i trofeje...