Još jedna godina se približava kraju, svode se utisci, iako za većinu nas fudbalskih zaljubljenika godina traje od jula do maja, ipak treba povući crtu, prisetiti se uspeha i izvući neke zaključke na kraju ove kalendarske godine. Naravno prilika i da se najavi 2023. godina i ono što nas u njoj očekuje.
Biću surovo iskren ali i realan. Naravno da godina u kojoj nije osvojen nijedan trofej ne može biti uspešna. I ne samo što nije osvojen nijedan trofej već smo ispali iz trke za kup i u 2023. godini a večiti rival nam beži 10 bodova pred nastavak domaćeg prvenstva. Vratiću se na to uskoro i još dodatno pozabaviti time.
Međutim, uspesi u 2022. na nivou domaćeg takmičenja i Evrope su dijametralno suprotni. 2022. godina je na evropskom planu zaista godina za ponos, Partizan je igrao sjajno i imao jednu od najuspešnijih kalendarskih godina u prethodnih ko zna koliko.
Naime, prvo je Partizan pobedio Spartu Prag i to u Pragu 17. februara godine koje je za nama, što je samo po sebi već predstavljalo istorijski uspeh. Malo je poznato da je Partizan u istoriji samo jednom pobedio na evropskom gostovanju na proleće i to 17 godina ranije protiv Dnjepra. Dakle, drugi put u istoriji Partizan je pobedio na evropskom gostovanju na proleće, posebno me je radovalo što smo utakmicu završili sa puno dece Partizana na terenu, a uspeh je postao utoliko veći jer je potvrđen i u Humskoj nedelju dana kasnije još jednom pobedom. Rikardo je bio fantastičan, postigao dva gola a onda potpuno neopravdano isključen. Ostvarili smo fantastičan uspeh plasmanom u osminu finala evropskog takmičenja, što smo opet čekali od 2005 dakle punih 17 godina, a pre toga od 1999.
Crveni karton Rikarda je značio i suspenziju pred Fejnord, a valja podsetiti i da se Natho odmah nakon postignutog gola povredio. Treba naravno biti pošten i reći da je Fejnord bio sjajan, kasnije je došao i do finala, zasluženo nas je pobedio i okončao jednu sjajnu evropsku kampanju Partizana.
Ova godine smo i na jesen nastavili da nižemo uspehe, prvo je uz mnogo muke obezbeđena evropska jesen drugu godinu zaredom, i koliko god da smo imali sreće u kvalifikacijama, toliko nismo imali u žrebu za grupnu fazu. Još jednom podsećam da smo zahvaljujući dobrim izdanjima prethodnih godina toliko pojačali koeficijent da smo se zasluženo našli u prvom šeširu, međutim dobili smo verovatno i najteže protivnike iz drugog i trećeg šešira. Ipak, Partizan je odigrao odlično, ostvario treću u istoriji pobedu na gostovanjima protiv timova iz lige petice, 2003 Njukastl, 2017 Augzburg i eto 2022 Keln. Partizan je i odbranio svoju kuću, nije poražen u Humskoj ni u jednoj od tri utakmice, dok je jedini poraz upisao na gostovanju u Nici. Zasluženo, ali treba istaći da bi Partizan imao penal za izjednačenje u 90om minutu da se u LK koristi VAR tehnologija. Sve u svemu, Partizan je prvi put u istoriji došao do evropskog proleća dve godine za redom.
Dakle, da sumiramo 2022 godinu što se tiče evropskih uspeha – druga pobeda na evropskom gostovanju na proleće u istoriji FK Partizan i prva nakon 17 godina, osmina finala evropskog takmičenja nakon 17 godina, treća pobeda u istoriji na gostovanju protiv timova iz lige petice i prva nakon 7 godina, prvi put u istoriji obezbeđeno evropsko proleće dve godine zaredom. Uspesi vredni svake pohvale, a ono što posebno raduje je što će Partizan u godini koja je pred nama imati priliku da se prvo bori za istorijski evropski uspeh u prolećnom delu Lige konferencije a potom na leto i kaže zbogom Ligi konferencije na neko vreme i posveti se obavezama u Ligi Šampiona ili Ligi Evrope. Moramo da se pojačamo što pre ako želimo da ostavimo trag u LŠ/LE!
E sad, prelazim na onaj deo koji nas sve boli u duši i zbog kojeg ne možemo u potpunosti da uživamo u ovim sjajnim evropskim podvizima. Ma ne samo u evropskim podvizima, mene a verujem i sve vas godine bez titule pre svega, ali i ostalih trofeja, toliko žuljaju, muče i bole da je teško uživati u bilo čemu. I jeste novogodišnje doba ali ja stvarno ne mogu da očekujem da će Partizan napraviti čudo i da će osvojiti titulu. Jedino što mogu da očekujem i da se iskreno nadam je da ćemo gledati bolji Partizan, da ćemo gledati lep fudbal, da ćemo gledati i lude utakmice, da ćemo gledati Partizan koji se nijednog trenutka neće predavati. Da li će to biti dovoljno? Pa verovatno da neće.
A evo i zašto tako mislim. Evropa je kažu mnogi merilo. U Ligi Evrope su tri tima iz prvog šešira podbacila i umesto projektovanog prvog bila prikovana za poslednje mesto u grupi. U pitanju su Olimpijakos, Dinamo Kijev i naša komšinica. I tu nije ništa sporno, jednostavno očigledno je da su ta tri tima promašila sa pojačanjima i da ne igraju baš dobro ove sezone i samim tim u jakoj evropskoj konkurenciji nisu uspeli da se izbore već su bili prikovani za poslednje mesto. I onda dolazimo do domaćeg šampionata gde ti timovi imaju ubedljivo najveće budžete u odnosu na druge timove iz lige ali jednostavno loše igraju, i koliko god se Olimpijakos na ovaj ili onaj način van terena gurao u Grčkoj ipak je teren merilo i Olimpijakos je trenutno tek četvrti u grčkom šampionatu, Dinamo Kijev je tek treći u ukrajinskom šampionatu koji je, moramo biti iskreni, zbog celokupne situacije nikad slabiji, međutim jedino je moj treći primer, primer crvene zvezde dijametralno suprotan te i pored izuzetno loših rezultata u Evropi oni su prvi pa su prvi, izgleda da moraju da budu prvi u domaćem prvenstvu. Pa čak i kada im ne ide, kao u Kragujevcu, Nišu ili Surdulici nekako se zvezde na nebu slože tako da ipak pobede na kraju. Jednostavno tim su koji u prethodnih pet godina u domaćem prvenstvu na 196 utakmica ima svega 5 poraza uključujući i derbije. I onda očekivati da taj tim kiksne nekoliko puta na proleće zaista ulazi u domen naučne fantastike.
Naše je da se borimo, da se držimo zajedno, da volimo Partizan i da održavamo vatru u ovim mračnim vremenima. Jedna poruka koju pokušavam da prenesem kroz postove i emisije je da je svaki Partizanovac prijatelj. Ne dozvolite da se delimo i da nas dele, nemojte da mrzite druge Partizanovce, možemo oko 101 stvari da se ne složimo ali oko najvažnije stvari na svetu se slažemo. Svako neka da svoj doprinos na način na koji to najbolje ume. Sportske sekcije neka igraju i treniraju najbolje što mogu, navijači sa svih tribina našeg JNA da dolaze, da se družimo, radujemo, nerviramo, bodrimo Partizan, kolege sa Partizan net sajta i foruma da postavljaju nove rekorde u neizmernoj ljubavi prema Partizanu, Pbg news, Pbg tv, crno bele novosti, i ostale sjajne instagram i fejsbuk stranice da šire grobarski duh i vesti o našem partizanu, Tole Tips i Krtola naravno da mimuju i da nas zasmejavaju i da u 2023. naravno širimo crno belu porodicu. Svako od nas da zarazi bar jednog klinca, kupite šal ili majicu u našem crno-belom butiku, poklonite nekom dečaku ili devojčici, širite Grobarstvo i pozitivu. Želim svim Partizanovcima srećnu novu 2023. godinu uz želju da na evropskom planu zaista bude istorijska, a na domaćem planu da ipak odigramo tango smrti, jer to možda jeste nemoguće, ali realnost nije briga na koju se obaziremo.