Društvo kad čitam šta se ovdje piše evo poslednjih 3 mjeseca kao da tražimo razloge zašto ne treba doći na JNA.
Svi vidimo i svi znamo zašto je stanje takvo. Niko nije lud.
Pritisak se vrši masovnošću. To je jedino što mi možemo da uradimo u ovoj situaciji. Pogledajte proteste protiv nasilja. Toliko je ljudi da je vlast stavila prst na čelo i ne zna kako da reaguje. Ne prolazi stara priča, namještaljke, ljudi su tu iz nedelje u nedelju. Ni opozicija ne zna šta će, ali svi su u nekom grču jer znaju da nije dobro imati toliko ljudi na ulici.
Simbolika odlaska na stadion nije ni u podršci igračima i treneru, ni u borbi protiv uprave i vlasti. Mi odlaskom na stadion kažemo svima da je to naše. I kad mi poplavi kuća i kad se izliju fekalije i kad je zemljotres ošteti, to je i dalje moja kuća.
Ako pare krade i uzima ko i kako želi, oni su privremeni korisnici tog svega,oni su skupljači poreza. Da li će otići sad ili za 5 godina ne možemo znati. Ono što mogu da znam je da ako nas bude više na stadionu poruka je mnogo jača, parole se dalje čuju i osjećaćemo da nismo sami. Kako ljudi šetaju svake nedelje za povratak dostojanstva i prava izbora, tako i mi treba da idemo na stadion da bismo tražili pravo da se ravnopravno borimo.
Imam samo jedno pitanje, znam da je nemoguće iz dnk razloga, ali retorički: Kako bismo reagovali da su obrnuta mjesta? Da vlastodržac navija za nas a mrzi njih i proba da ih sahrani?