Za mene je Vazura, tipičan primer nekoga koga bi okarakterisao jednom rečju, sirovina.
Onako, na prvi pogled , neko bi rekao, da deluje baš onako, tupavo, priglupo.
Ali, poslednji potezi me donekle i razuveriše.
Potez sa Aleksandrom Stanojevićem.
Malo je reći, kec iz rukava .
Vazura je bio ubedljivo najomraženija ličnost u Partizanu.
Bukvalno, ne znam dal se ikada u istoriji Partizana, pojavila osoba koju je prosečan navijač Partizana, slobodno mogu reći, mrzeo u tolikoj meri kao njega.
Šta je lik uspeo uraditi.
Na prvom mestu, angažovanjem Stanojevića, koliko toliko je amortizovao pritisak kojem je bio podvrgnut Apelom Partizanovih igrača i bivših trenera, peticijom, protestom..
Amortizovati nakupljen gnev.
I fokus sa sebe prebaciti na Stanojevića.
Danas je Stanojević ,svojom "stručnošću", svojim ponašanjem, izjavama..uspeo da stigne, možda i prestigne status koji Vazura imao ili ima medju navijačima Partizana.