Da li je Dzok htjeo da pogodi prvi obruc i da lopta sklizne, ili je gadjao i drugo. I ovde mu Trinkijeri govori jedno
Tekst novinara Stanka Radulovića prenosimo u celini:
Kada Nebojša Čović kaže da Košarkaški savez Srbije ne postoji moramo mu vjerovati jer on to najbolje zna, on je prekršio sva moguća pravila i još prije dedam godina ugasio ovu srpsku košarkašku organizaciju. Kada Čović kaže da nikada ne čestita ukradeno moramo mu vjerovati, pošto sebi nikada javno nije čestitao za pokraden novac Srba sa Kosova, ali je svakom normalnom čovjeku više nego jasno da njegova čast ne postoji, da su mu sjećanja selektivna, a izjave više nego diskutabilne i pune mržnje i laže, tačnije d aje riječ o čovjeku koji je patološki slučaj i najpogodnija ličnost za detaljnu medicinsku analizu…
Partizan je u finalu Kupa “Radivoja Koraća” pobijedio Crvenu zvezdu 76:74 u dramatičnoj završnici i umjesto čestitki i sportskog odnosa prema protivniku vidjeli smo reprizu događaja iz Atine sa Evropskog prvenstva 1995. godine. Nebojša Čović je sam priznao da je on naredio povlačenje ekipe sa parketa i neprihvatanje poraza, odnosno da košarkaši Crvene zvezde ne prime srebrne medalje za drugo mjesto u takmičenju koje nosi ime jedne od najvećih legendi svjetske košarke Radivoja Koraća. Nebojša Čović, Crvena zvezda kao klub i njeni košarkaši su napuštanjem terena oskrnavili djelo legendarnog košarkaša, pokazali da su klub koji nije dostojan sportskih takmičenja i ne umije da podnese poraz, pa čak i d aje sve što tvrde tačno i da su ih sudije drastično oštetile odbijan je primanja medalja je čin koji je potpuno razobličio patologiju predsjednika kluba koji ima evropske ciljeve do kojih ovakvim odnosom prema sportu sasvim sigurno nikada neće stići. Umjesto čestitki rivala i eventualne kritike suđenja i pokušaja borbe za pošteniji sport, Čović je osramotio klub na čijem se čelu nalazi i sebi nakon svih lopovluka koje je počinio dao za pravo da priča o sistemskoj krađi koja se vodi od strane KSS, a uperena je protiv Crvene zvezde.
Mogli bi da pričamo i raspravljamo danima o dvije sporne odluke sudija, onoj kada Renfo pogađa trojku za novo vođstvo Partizana nakon sudara sa sinom Nebojše Čovića i siguran sam da će tu situaciju većina da vidi drugačije. Jedni će da tvrde kako je riječ o faulu u napadu, a drugi o prekršaju Čovića koji je ušao u putanju košarkaša Partizana i nije na parketu sa obje noge, a pogotovo ne licem okrenut Renfou… Da li je prekršaj u posljednoj sekundi utakmice postojao i da li je Beron nepropisno zaustavio Lendejla? Snimak jasno pokazuje da je ruka košarkaš Partizana povučena u skoku i da sudije nisu pogriješile što su dosudile dva slobodna bacanja, a da li je tokom utakmice bilo grešaka na obje strane. Siguran sam da jeste, ali tako je uvijek i moglo bi se o suđenju dugo diskutovati, međutim ne dešava se često da jedan klub odbije da primi medalje i tako pokaže da sportski duh nije ono što baštini organizacija koja u svojim redovima ima, između ostalog i košarkaški klub.
No pođimo redom. Prije skoro osam godina na čelo Crvene zvezde nakon što je klub sa Malog Kalemegdana ispao iz Regionalne lige i zapao u finansijske probleme zbog duga koji je iznosio 17,1 milion eura. Čović je tada uz pomoć političkih privilegija, aktuelne vlasti, prekršio sva moguća pravila i zamrznuo Crvenu zvezdu Diva,a svoj klub FMP proglasio Crvenom zvezdom Telekom, koja je nastavila da se takmiči u ligi iz koje je ispala. Tako je nevjerovatnom logikom,poznatom samo u Srbiji FMP postao Crvena zvezda, a novi fantomski FMP nastao iz Radničkog, pa je i on nastavio nevjerovatnim bravurama da igra u najjačem regionalnom takmičenju… Fantomski klub vraćao je dugove Crvene zvezde Diva koja je bila zamrznuta od godišnjeg budžeta koji je iznosio prema izjavama Čovića tih godina 5,7, špotom5,6 i na kraju opet 5,7 miliona i za samo tri godine sanirao dugove od 17,1 milion, a ostaje tajn a kako su u tom periodu onda finansirani ukupni troškovi Crvene zvezde Telekom, a pogotovo FMP-a… I umjesto da KK Crvena zvezda bude izbrisana iz registra, pošto je bila zamrznuta tri godine, a zakon dozvoljava da jedan subjekt može da postoji najviše dvije godine, a da pri tome nema nikakve sportske aktivnosti, klub sa Malog Kalemegdana je vaskrsao kršeći sva moguća finansijska, sportska i zakonska pravila sprovodeći sistemsku prevaru koja nije viđena nikada nigdje u svijetu.
Međutim, moglo bi to nekako i da prođe da u ličnoj karti Nebojše Čovića i Crvene zvezde ne stoji i sramota iz juna 2014. godine kada je tadašnji kapiten tima Marko Simonović zajedno sa navijačima Crvene zvezde ukrao pehar namjenjen prvaku Srbije i polupao ga na tribinama dvorane, koja se tada još uvijek zvala “Pionir”. Sramota koja je tada nanesena klubu prošla je nekažnjena, umjesto žestokih osuda i drakonski kazni javnost se svojski potrudila da ponašanje Simonovića i navijača opravda, pa su traženi razni motivi za događaje na tribinama “Pionira”. Simonović je navodno pokušao da spasi pehar, ali niko nije ni pokušao da se upita zbog čega nije sišao sa tribina kada ga je već imao u rukama i vratio čelnicima KSS kakobi on bio dodijeljen pobjedniku takmičenja? Umjesto osuda slušali smo nemušta objašnjenja i opravdanja skandala koji je nezabilježen od kada postoji sport na ovinm prostorima. Pehar je ukraden i uništen,a vinovnici neviđenog skandala prošli su nekažnjeno, čak što više nagrađeni su višemilionskim donacijama od strane države u narednim godinama.
No vratimo se sinoćnjem događaju i napuštanju terena i odbijanju da se prime medalje koje su pripadale poraženoj ekipi u finalu Kupa “Radivoja Koraća”. Osude sportske javnosti i medija u Srbiji ovakvog ponašanja nema, a mnogima je još uvijek u svježem sjećanju kada su košarkaši reprezentacije po nalogu državnog vrha napustili parket u Atini prilikom proglašenja pobjednika po završetku Evropskog prvenstva u košarci. Srpski mediji su taj gest hrvatskih košarkaša osuđivali iz svih oružja, i trebali su, o njemu pisali decenijama nakon toga, a prije nekoliko godina proglasili ga i najsramnijim gestom u istoriji sporta. Međutim ovakve osude nema u srpskim medijima nakon sinoćnjih događaja. Većina srpskij medija u svojim izvještajima prećutalo je taj događaj, a jedan od njih je “Zvezdina revija”, odnosno “Sportski žurnal” koji je već godinama sve samo ne sportska novina, a ponajviše je navijački pamflet klubova iz Ljutice Bogdana 1a.
I naravno Čović će nakonsvega da ispira mozak maloumnih navijača Crvene zvezde koji slijepo treba da vjeruju kako je normalno da jedan klub bude zamrznut tri godine i istovremeno se takmiči kao da se to nije desilo, a vrati 17,1 milion duga za tri godine sa budžetom koji iznosi 5,7 miliona i da nisu prekršena pravila o dužini nefunkcionisanja kluba… Nikada nećemo saznati ko su navijači koji su polomili pehar u “PIoniru”, iako su svo vrijeme divljali pred tv kamerama. Nećemo saznati ni gdje je nestao novac namjenjen Srbima sa Kosova,a nećemo ni čitati osudu zbog napuštanja parketa dvorane “Čair” u Nišu jer je riječ o sistemskoj krađi i silovanju svih moralnih vrijednosti koju uz spinovanje medijske mafije sprovode Aleksandar Vučić, SD Crvena zvezda, Zvezdan Terzić, Nebojša Čović kriminalne strukture srpskog društva.
Zbog toga me ne bi čudilo ako za nekoliko godina Beograd dobije ulice Nebojše Čovića i Zvezdana Terzića, a to što su svojim postupcima u “Pioniru” i “Čairu” košarkaši Crvene zvezde oskrnavili imena Ranka žeravice i Radivoja Koraća nije ni važno. Važno je da Čović i Terzić pišu saopštenja i drže medijske tirade nakon kojih bi u svakoj normalnoj zemlji bili odmah uhapšeni.
Sad dal ih gasimo mi ili neko drugi, ostaje da se vidi. Meni je najvažniji Partizan i voleo bih da jebeno osvojimo ABA. Zato kažem, sezona tek sada počinje... Biće pakleno.
