Ranije sam bio besan, udarao, plakao, nisam išao u školu posle ovakvih utakmica... sada sam spolja običan, default, prosečan, iznutra lavina, srce preskače... šta već... iskuliram se od komentara sinoć... u glavi mi okej, kako smo mi izgledali pre 2 godine a kako sada, kako oni sada izgledaju naspram nas, a imaju sudije, i šta sve rade, i tu je to grobarstvo, iako podeljenost smeta, jako smeta, koči i ubija nas, ipak, tu smo... i onda pomislim okej, Trinkijeri osetaje, sastaviće ekipu... ovo sve ima smisla... iako je izgubljeno, opet, nije izgubljeno ništa, samo smo, kao i obično brutalno pokradeni, ali nećemo biti kalimero... Smirim se, i tek kasnije saznam da su bili koraci Berona... i tek tad shvatim da sam sve vreme osećao ponos zbog načina kako su se momci borili, a onda tek shvatio i da osećam ponos jer smo na takav način izgubili. Svaki drugi će reći da sam budala, ali izgubiti na ovaj način je herojski čin. I sada bukvalno svako može reći "Evo vam titula, jebala vas titula!". Eto ti, čoviću, petokorak i titula, šij zvezdice, eto ti vučiću titula iz 1946. šij zvezdice, eto vam ciganšture, skačite, pevuckajte, psujte Novicu ili Sašu Pavlovića, ali znam da ste svesni, a mnogi to potiskujete, da će se uvek pojaviti neki Marko Nikolić, Vujošević ili Bojan Ostojić... i ta radost koju šatro imate, nije to radost koju imamo mi kad Zagor da u zadnjoj sekundi, jebeno smo znali da je jebeno teško da uzmemo titulu ali smo verovali, iskreno znali i iskreno osećali, a vi jebeno pojma nemate šta to znači, ali tako silno želite da imate, tako silno želite da ste na našem mestu, ali idete pogrešnim putem. Možete da likujete, slavite, pljujete, radite šta oćete, ali vi NIKADA NEĆETE BITI PARTIZAN. I sada će svako, bukvalno svako od vas reći da smo mi ti koji želimo tu vašu titulu iz barija, ali ja ću reći svaka čast na tome, uzeli ste, ne smeta mi, uzeli ste, ne smeta mi ni što mi nismo, ja baš volim ovaj moj klub takav kakav je, i u ovom trenutku sa sve sns upravom, botovima na forumima, na tribinama, lažima, obmanama, volim ga ko oka dva, i nije mi najbitnije da uzmu trofej, već mi je najbitnije da osećaju to što osećam ja, kao i svi ovi u crno-belim dresovima na tribinama... da grle Milku Džikić na kraju utakmice... da na fudbalu ode Saša Pavlović, ili Čanak da sedi na tribinama među navijače... A to što je Nikola Janković napravio faul za 3 bacanja, to kako smo igrali odbranu, to je neka druga priča, nerviram se zbog tih nedopustivih nekošarkaških propusta, ali znam da vas baš briga za to. E, pa mene nije briga. Da je moj tim pobedio onakvim trokorakom, ne bi osećao to što osećate vi. I nikad ne bi glasao za vučića kao što glasate vi, da, ne baš svi, ali u suštini, onda kada prihvatite šta je železnik, fmp, ilr, zvezda, e onda možemo da pričamo... možete nas pobediti na terenu, rezultatski, ali taj vaš divljački urlik kako mrzite Novicu zapravo opisuje da možda mrzite svoj klub... koji nije vaš...