Novica je neko ko često ume da se pojavi na Zlatiboru. Naročito sam ga sretao u letnjem periodu pre početka priprema, dođe i odmor provede sa porodicom. Ipak nije nepoznato koliko je karijera jednog sportiste dinamična u smislu putovanja i odvajanja od najbližih. Pogotovo ako si igrač kluba kao što je KK Partizan, u pitanju su kako domaća, tako i regionalna i evropska putovanja sa timom što sa sobom nosi velika odricanja.
Sećam se prvog našeg susreta (ne računajući Pionir i masu) kada sam ga video u civilu, prilazim da se slikamo, nameštam prednju kameru a ruke neki kurac drhte same od sebe. I onda šta da radim, treba da fokusiram sliku a to nije izvodljivo jednom rukom. Izvinim se čoveku, dam naivan izgovor kako sam imao kontrakturu desne podlaktice koja je u procesu rehabilitacije, sa obe hvatam telefon, on staje iza mene i vidim smešno mu.
Jedna fotografija srećom ispada dobra.
Nakon toga, kada sam se malo svikao na bliske susrete sa takvom veličinom i jednim od retkih za koje mogu da priznam da je veći grobar od mene, svaki sledeći put postala je tradicija da ga pozdravim sa zdravo Kapitenu i poželim sreću na pripremama kao i u narednoj sezoni uz sve moguće trofeje. Naravno, zalaganje i maksimum na terenu nisam smeo ni da pomislim da spomenem jer je sramota i ne bi imalo smisla, iako sam umeo više puta tako nešto preporučiti pojedinim fudbalerima kada se FKP pojavi na Zlatiboru.
I da, njegov "odlazak" je simbolika. Jedan je od retkih čuvara plamena. Bez njega Partizan možda i ne bi izgurao sve one loše trenutke na pravi način. U velikoj meri je pomogao i nama navijačima da ostanemo prisebni, gajeći ljubav prema Partizanu i nadu za bolje sutra. Ovo sada što se dešava oko kluba samo predstavlja nagradu za sve to. Ako se desi da u narednoj sezoni osvojimo veliki trofej i budući kapiten ga pred punim tribinama odnese Novici u ložu, za mene će to bez preterivanja biti epski momenat kao što je starijima bila Saletova trojka.
I onda kada nikog nije bilo,
I oko nas kad sve je bilo sivo,
NOVICE dao si nam sve!