Ovo sad je ubedljivo bacilo onu Jugoslaviju iz 1992. i osvajanje Danske EP iza sebe. Pa jedno 65x jači osećaj...
Meni, licno, nije, a nadam se da se i igraci slicno osjecaju. Ne podnosim Real, ali mi je sa nekog stanovista drago da su oni osvojili, jer onda pomislim "Jbt, prvaku Evrope su se gace najvise tresle protiv nas, to znaci da vrijedimo" (a i ne bi mi nista draze bilo da su Katalonski ili Atinski cigani osvojili). Drugo, uopste nisam tako siguran da bismo pobijedili u seriji sve i da nije bilo makljaze u drugoj utakmici, jer se njima za trecu vracao zdravi Tavares. Trece, ne prihvatam defetizam tipa "Ovo je bila ta sezona, ko zna kad ce opet...", jer me je KK Partizan mnogo puta dosad razuvjerio. Sjecam se, recimo, kad nas je Benfika kantala 15 razlike u sezoni 1995/96, a ja se nostalgicno sjecao Djordjeviceve trojke iz 1992 i mislio "ko zna kad ce opet...". I onda isti taj tim sljedece sezone ispadne tijesno od Olimpijakosa u osmini finala, a ja mislim "to je bilo to". A onda godinu poslije odemo na F4. Pa onda sezone 2-12 u Evroligi pod Duletom, Bosna nas uzima u Sarajevu 20 razlike, i ja opet mislim "ko zna kad ce opet...". I onda uslijede tri cetvrtfinala u tri godine, od tih jedan F4. Tako da ovaj put definitivno necu reci "ko zna kad opet...". Nije Zeljko ni sa Panatinaikosom ni sa Fenerom iz prvog pokusaja osvojio Evroligu.
Za Jugoslaviju 1992 smo znali da je to to, da je to ta sansa. S druge strane, KK Partizan je veliki klub, a veliki klubovi ne lamentiraju nad propustenim prilikama, nego idu dalje. Veliki klubovi nisu oni kojima se posreci jedna dobra generacija, nego oni koji su pri vrhu sa razlicitim generacijama. A to Partizan u kosarci jeste. Ne (samo) zbog titule 1992. Moze klub osvojiti i kup sampiona (Zvezda u fudbalu 1992), ali ako u 30 godina poslije toga ostvari dvije pobjede u ligi sampiona, izbaci sveskupa dva pristojna igraca na Evropskom nivou i ako im je prica i danas "njanjanjanja, Bari, Tokijo" ili "da nije pala magla na marakani 1988 protiv Milana, da nije bilo srecnog gola istog tog Milana u ligi UEFA 30 godina kasnije, da nije bilo ovo, da nije bilo ono...", oni su MALI. Ne budimo kao cigani, nego gledajmo sta sljedece sezone mozemo da popravimo pa da budemo jos bolji. Primjer Reala pokazuje koliko su korisni starci tipa Ljulja koji "ne mogu dugo, ali mogu mnogo". Da je naci negdje nekog starca koji bi mogao doci kod nas, zbog tih zadnjih 5 minuta kad treba izvesti neku magiju...
Prema tome, sve je u redu. Idemo dalje, idemo zgaziti Derbi i onda osvojiti ABA ligu, pa sljedece godine u nove pobjede u Evroligi.
Izvinjavam se zbog skretanja s teme.
