Gledam Zeljkov intervju sa sport klubu i upada mi u oci kako iskreno veruje u to sto prica i cestita ostoji za sve postignuto.
I pocne da mi bude zao coveka, jer ga mrzim iz dna duse, a uglavnom Zeljko moze da diktira moje misljenje za javne osobe oko kosarke i generalno, suvisno je pricati koliko ga postujem i volim ko oca rodjenog.
I ukapiram da je ostojina najveca mana sto je predsednik Partizana, i sto su njegovi navijaci Grobari, a ne niskomoralna gamad koja peva kako sviras.
Ostoja je, cinjenicno, najbolji funkcioner u istoriji SD partizan u bilo kojoj eri i sportu, gledajuci postignuto i zateknuto, i verujem da radi dobar poso, ali covece, brata rodjenog bih pljunio da je sluga rezima. Zao mi je coveka nekako posle ovoga.
Nismo isti, to je njegov glavni problem. Dosad bi imao statuu ispred cmarakane da je sa druge strane brda.
I da, nek crkne, nismo isti.