(ajd da prebacim ovamo, pošto se tiče nas, a ne srpske košarke, koja je jedan težak bolesnik mada ni mi ne zaostajemo)
Sad svo ono rasturanje mlađih selekcija, još od onih šampionskih generacija Đorđevića i Radičevića gde od svih njih Andrić završi u prvom timu, dobija još više na značaju. Situacija će se poboljšati, kad se bude bolje radilo u juniorskim kategorijama, i kada dobro selektirani igrači budu pažljivo ubacivani u prvi tim, a za koje bi izmeđuostalog i bili planirani prostor i minuti za dalji igrački razvoj. Nema 'leba u ovoj trci pacova, i tragično je da od jedne takve trke zavisi budućnost kluba. Bez obzira igrali EL ili ne, trenirao nas Dule ili ne, ovo lešinarenje ne vodi ničemu, mora da postoji zdrava baza, da sistem bude mnogo širi pojam od rada jednog čoveka....
Po vrh svega, dovodimo još jedan polufabrikat iz Čovićeve škole nekošarke. Od svog imena pravimo sprdnju, pored silnih rezultata i uspeha, organizacije koja bi trebalo da je mnogo šira od 12 igrača i stručnog štaba, mi smo se pretvorili u kliniku za oživljavanje izdanaka one smešne priče iz železnika....Stvarno smo beda, teška beda....Fascinantno je da pored Duleta ni jedan trener u mlađim selekcijama nije iznedrio krštenog igrača 12 godina, niti je na bilo koji način ušao u obzir za naslednika, dostojnog mesta trenera KKP. To valjda govori o kapacitetu tih ljudi, a Boga mi i onih koji ih angažuju.
Sve dopisujem post ko neki nedorečeni kreten. Mnogo mi je žao zbog svega....