Da ne zalazim detaljno u priču oko Radeta, ali poređenje sa Gagijem...
Rade je u Partizan stigao sa 23 godine, kao neko ko je instant trebalo da bude ozbiljno pojačanje, jedan od nosilaca igre, osim fizike mahom formiran igrač. On je za 3 godine u klubu bio sve gori i gori, tako da je danas, sa 26 godine, košarkaški gotovo neupotrebljiv, a tako je izgledao i kod Trinkijerija, nije da se problem pojavio kod Šćepanovića ili Filipovskog, pa da kažemo trenerove (ne)veštine su krivac za sve.
Kapiten Gagi je u klub stigao sa 20 godina (kao poprilično sirov materijal, nebrušeni dijamant, defanzivna napast...) kod Jovanovića koji je u to vreme bio "trener ruki", te nije imao baš prostora za manevar da mu automatski dodeli određene ofanzivne benefite, a sam Gagi je kuburio sa šuterskom formom i zaista je delovao kruto na terenu, ali je na defanzivnom planu odrađivao posao, usudiću se da kažem, najbolje od svih naših igrača iz rostera.
Došla je sledeća sezona, Gagi je sredio šut, popravio ofanzivni učinak - oslobodio se na terenu, delovao je prirodnije sa loptom.
Vraća se DV Gagi ofanzivu diže na još viši nivo, a u drugoj sezoni pod Duletom dolazi do toga da nam je ofanzivna violina broj 1 - a za svo to vreme njegoj defanzivni učinak ostajao je isti kao prve sezone - Vesa Petrović level fajteraja.
Šta se može izvući iz ovog pasusa o Gagiju? Konstantni napredak, iz dana u dan, utakmice u utakmicu... - radio je na sebi, ali trebalo je 2-3 sezona da to sve legne na svoje mesto jer je bio klinac od 20 godina kada je stigao.
Zagorac se nije potrudio ni telo da malo dovede u red, da ne izgleda kao pubertetlija, a o košarkaškom delu neću ni pričati.
Kapiten Gagi je uspeo da pređe put od najosporavanijeg igrača ekipa do nekrunisanog kralja Pionira zahvaljujući radnim navikama, karakteru, borbenosti, ili kada to sve ubacimo u homogenu smešu - PARTIZANŠTINI (pod taj pojam ne upada samo navijati za Partizan, već osećati isti, davati celog sebe, boriti se za saigrače, izgarati na svakom treningu, raditi na sebi kao čoveku...).
Rade jeste Grobar, Grobarčina, ali nema taj ratnički duh Partizana u sebi, da bi me ubedio da je on "odabrani".