Igra koju je naš tim večeras prikazao je bila kao komentarisanje goveda Strajnića - gomila gluposti bez smisla.
Jebe mi se za poraz, jebe mi se za Evropu, podržavao sam vas i uvek ću vas podržavati, ali da se odigra ovako bledo, da bre ne možete da dodate saigraču na 20 metara od sebe, e to rođaci nikako nije dobro.
Da li je eliminacija ipak dobrodošla, koliko god da to glupo zvuči, videćemo već kroz 3 nedelje, kad dočekamo režimsku kurvu. Realno, ovaj fond igrača nema šta da traži u Evropi, nemamo tim kakav treba ni za prvenstvo, za 2 odnosno 3 fronta da ne pričamo.
Bata je prekratko u klubu da bi se izbacio ovakav protivnik, vrlo teško bi bilo i nekim našim jačim sastavima iz bliže prošlosti da se nose ovim timom Bešiktaša.
Šta je tu je, iz ove se kože nema kud.
Posle ovakvog izdanja večeras, dana jednog slobodnog mi igrači ne bi dobili, kapiju Zemunela mi ne bi prošli sem kad idemo na utakmice. Ima da trenirate i da kako znate i umete zgazite petokraku sad u septembru.
Teška sezona je sigurno pred nama, ali, nikad se ne zna, Bata se sigurno neće predavati.
Iako se i meni čini da je ovo što je Akiopaki napisao prilično realan scenario, naša obaveza je borba do kraja.
Kalašture su izvukle najgoru moguću grupu, imaće skor 0 0 6 sa debelo negativnom razlikom, biće tu svašta.
Pare koje će dobiti takođe ne mora ništa da im znače, u ciganskoj je bari toliko krokodila, i velike su to prokletinje, i tu će tek da bude svašta.
Ljudi, Bata i Petrić su retke svetle tačke u našem klubu u ovom trenutku.
To su ljudi sa stavom, sa integritetom, nikad nisu bili i nikad neće biti ničije marionete.
Njih treba podržati, bez obzira kako igramo i kakve rezultate beležimo, mnogo više od pukog dvojca na klupi njih dvojica predstavljaju, to su ljudi koje moramo sačuvati.