Prvo, nemamo pravo da očekujemo da naš skromni tim pobedi Bešiktaš.
A da je moglo bolje, moglo je.
Definitivno da ili njihove godine ili njihov Miša Filipović stvoriše situaciju da Partizan ne deluje kao da je prokuvao u 60.minutu.
Nije mi jasna uloga Pantića i Kosovića. Dva tako mlohava igrača da je to jezivo. Kosović je uvek kasnio u odbrani, a svaki njegov pokušaj oduzimanja lopte ili presecanje pasa je bio promašaj. Pantić mrsomud od 50 kila, slab u duelu, a sa loptom mrsomud.
Suma nije ništa beskorisniji od njih, ali je bar igrač poteza, možda bi neki njegov pas na prvu stvorio neku šansu, a možda i neki šut, ko zna.
Crvenije kopačke od Šćekićevih nisam video u životu. Ono što je igrao je bilo neprimećeno. Gde je Lola?
Umesto Kosovića Lola, umesto Pantića Suma.
Zakarić dosta dobar, Rikardo, Valiente.
Još 7 dana ima do kraja prelaznog roka, dovedite jebenog levog beka, dovedite još jednog štopera.
Što se tiče Stojketa, ne može on sad sa 35 godina da prestane da bude linijaš. Sa druge strane će odbraniti neke zicere, koji golmani inače primaju. A za mene grobar nikad nije bio, neće ni biti.
Ukoliko oni tamo budu imali loše veče, a mi odlično, moguće je. 2:2 bi bilo najslađe.
Za kraj: Stadionska kultura i bilo kakav osećaj pripadnosti klubu i ljubavi, kod nas ne postoji. Ljudi su jebena stoka. Svi znaju da ne sme da se stoji na prolazima, ljudi stoje na prolazima. Ovi pale strobove, oni pevaju o Muratu. Klub se nije potrudio da to reguliše, a redari koji za 800 dinara dežuraju ceo dan na stadionu, od njih se ni ne očekuje da intervenišu. Ne znam da li uopšte zaslužujemo evropske utakmice.
Naš stadion kad je pun, to nemaš gde da se okreneš. Kad neko ustaje diže ceo red, gužva na ulazu, gužva na izlazu, renoviranje je potpuno besmislena radnja. Shvatio sam po 50.put zašto volim domaće utakmice i taj komfor i rasterećenost.